bojni otrovi

bojni otrovi, kemijska sredstva koja se upotrebljavaju u ratu da bi se njihovim neposrednim ili posrednim djelovanjem nanijeli neprijatelju gubici u ljudstvu i materijalu. Mogu biti u čvrstom, plinovitom ili tekućem stanju i moraju odgovarati određenim tehničkim i taktičkim zahtjevima. Bacaju se s pomoću projektila, rukom, puškom, bacačima ili topničkim oružjem, iz zrakoplova spuštanjem bombi ili škropljenjem, a rasprostiru se većinom uz pomoć vjetra kao oblak plina. Haškom konvencijom (1899) bila je zabranjena proizvodnja i upotreba otrova u ratne svrhe. Ipak su se bojni otrovi često upotrebljavali u I. svjetskom ratu. Prvi puta su bojni otrovi učinkovito primijenjeni 22. IV. 1915, kada su Nijemci na bojišnici u Belgiji klorom otrovali 15 000 francuskih vojnika (5000 smrtno). Nakon toga obje zaraćene strane primjenjivale su zrna punjena fozgenom, difozgenom, akroleinom i difenilklorarsinom. Najveće gubitke Antante u I. svjetskom ratu nanijela je primjena iperita (prvi put 12. VII. 1917. kod Ypresa u Belgiji). Talijanska vojska služila se bojnim otrovima u napadu na Etiopiju (1935–36), Japanci u Mandžuriji i Kini, Amerikanci u Vijetnamu. U II. svjetskom ratu bojni otrovi nisu se upotrebljavali. U vrijeme između dvaju svjetskih ratova radilo se na sintezama i pronalascima novih i jačih bojnih otrova, a istovremeno se organizirala zaštita od bojnih otrova. Prema djelovanju na organizam, bojni otrovi se dijele na nekoliko skupina. Plikavci (iperit, luizit, metildiklorarsin, fozgenoksim) izazivaju u prvom redu plikove i opekline u dodiru s kožom. Zagušljivci (klor, fozgen, difozgen, klorpikrin) uzrokuju kašalj i gušenje u dodiru s dišnim organima, a i otok u plućima. Nadražljivci ne izazivaju teže ozljede, već samo nadražuju dotične organe, a dijele se na suzavce (klorpikrin, ksililbromid, kloracetofenon) i na kihavce (difenilklorarsin, difenilcijanarsin, adamsit). Pravi ili opći otrovi (cijanovodik, klorcijan, arsenovodik, ugljični monoksid) unose se u organizam udisanjem i djeluju vrlo brzo oštećujući razne centre, no kao bojni otrovi danas nemaju većeg značenja. Najopasniji su nervni bojni otrovi (triloni: tabun, sarin, soman), koji dopiru u organizam preko kože, disanjem, hranom i vodom i blokiraju ferment kolinesterazu, izazivajući teške živčane poremećaje koji obično uzrokuju smrt. Psihotoksični otrovi uzrokuju pojave slične psihozama.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: