burski ratovi

burski ratovi, naziv za dva rata između britanskih okupacijskih snaga i burskih (podrijetlom nizozemskih) stanovnika današnje Južnoafričke Republike. Vodili su se s prekidom od 1881. do 1902. Buri iz dotadašnje britanske kolonije Cape (burski Kaap), nezadovoljni britanskom vlašću i reformnim zahvatima britanske uprave (ukidanje ropstva), tijekom prve polovine XIX. stoljeća utemeljili su na prostorima preotetim od Zulua svoje republike Natal, Transvaal i Oranje. Tijekom 1850-ih i 1860-ih godina i te su republike došle pod britansku kontrolu. Nezadovoljni britanskim iskorišćivanjem i ojačani otkrićem ležišta dijamanata i zlata na svojem području te razvojem industrije, Buri iz Oranja i Transvaala su 1881, pod vodstvom → Paula Krügera, poveli I. rat za nezavisnost te im je iste godine, nakon pobjeda nad britanskim postrojbama, Konvencijom u Pretoriji priznata nezavisnost. Zanimljivo je da je Hrvatski sabor ubrzo po izbijanju ustanka priznao bursku nezavisnost, iako taj čin nije imao veće vojno-političko značenje. Želeći se ponovno domoći nalazišta zlata i dijamanata u Transvaalu i Oranju, britanski premijer krunske kolonije Cape Cecil Rhode iskonstruirao je problem oko nedovoljnih prava engleskih useljenika u Transvaalu (tzv. Uitlanderi). Nakon mnogobrojnih političkih pritisaka i neuspjeha da se problem razriješi mirno, obje burske države objavile su rat 11. X. 1899, čime je započeo II. rat za nezavisnost. Nakon početnih uspjeha u nizu bitaka (Ladysmith, Kimberley, Mafeking), malobrojne burske snage (oko 35 000 ljudi) počele su uzmicati pred britanskom nadmoći (oko 250 000 vojnika pod zapovjedništvom generala Robertsa i Kitchenera). Glavni gradovi obiju država (Johannesburg i Pretoria) osvojeni su već 1900, ali se gerilski otpor nastavio, a ustanak je izbio i u Capeu. Pokušaj transvaalskog predsjednika Krügera da putovanjem u Europu potakne ostale velesile na intervenciju u korist burskih republika nije uspio, iako je široka javnost sa simpatijama pratila njihov otpor. Radi gušenja otpora britanske snage upotrijebile su dotad neviđeno nasilje (osnutak prvih koncentracijskih logora za civilno stanovništvo), koristeći se pritom i crnačkim starosjedilačkim stanovništvom ogorčenim na Bure zbog segregacionističke politike i otimanja teritorija. Buri su 31. V. 1902. bili prisiljeni na kapitulaciju te je nezavisnost njihovih republika ukinuta, ali im je ipak odobrena šira autonomija.