capriccio (talijanski, engleski i francuski: caprice hir) 1. Oznaka pridodana u XVI. stoljeću nekim madrigalima, poslije nekim slobodnim vrstama skladba za instrumente s tipkama (Frescobaldi, Capriccio di durezze, Capriccio sopra il cucho), katkad programskog sadržaja (→ Johann Sebastian Bach, Capriccio sopra la lontananza del suo fratello dilettissimo), a potom mnogim laganim, brzim, virtuoznim skladbama (→ Paganini, 24 Capricci). 2. U ranom XVIII. stoljeću katkad oznaka za Kadencu. 3. A capriccio znači hirovito, maštovito, skladba s neočekivanim i originalnim efektima (2. stavak → Haydnove simfonije br. 86. naslovljen je Capriccio; → Janáček je skladao Capriccio za klavir /lijeva ruka/ i orkestar, a → Stravinski Capriccioza klavir i orkestar).