Gvozdić, Slava, hrvatska slikarica (Srijemska Mitrovica, 28. I. 1928 – Zagreb, 20. VII. 1983). Stvarala je na tragu modernoga hrvatskog slikarstva i cézanneovske konstrukcije slike. Djela su joj pretežito lirskoga ugođaja, dok od 1960-ih poprimaju dramatičan izraz, oblikovan sumarnim potezima kista i zatamnjenom paletom. Slikala je u ulju, vedute i krajolike (Vinogradi i voćnjaci, 1958; Masline, 1979), intimističke mrtve prirode (Lubenice, 1957; Magnolije, 1965), figuralne kompozicije shematiziranih likova (Ulica, 1969) te portrete prožete sjetom (Autoportret, 1956., 1957., 1959., 1965., 1970., 1976). Radila je i crteže, akvarele (Livada, 1961; Put kroz život I i II, 1964) i tempere (Čovjek sa zelenom bradom, 1961), gdje se javljaju elementi ekspresionizma.