Dautbegović (Krajnović), Jozefina, hrvatska književnica (Šušnjari kraj Dervente, BiH, 24. II. 1948 – Zagreb, 27. XI. 2008). Završila je Pedagošku akademiju u Slavonskom Brodu. Radila je kao nastavnica i knjižničarka u Doboju, gdje je uređivala časopis Značenja, te u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu. Pisala je muzeološke tekstove i bila urednica stručnog časopisa Informatica museologica. Objavila je sedam pjesničkih i jednu novelističku zbirku. Dominantne tematsko-motivske skupine čine domovina, ili dvije domovine, prognaništvo, tijelo i ljubav te svakodnevica. Zbiljski se elementi prepliću s metafizičkim, a vjera se očituje nijansirano, od bogobojaznosti do cinizma. Lirski rukopis oblikovala je u prve tri pjesničke knjige – Čemerike (1979), Uznesenje (1985) i Od Rima do Kapue (1990) – tiskane u Doboju. Prva zagrebačka zbirka, Ručak s Poncijem (1994), obilježena je ratnom i prognaničkom temom te traganjem za duhovnom ravnotežom. Sljedeće su knjige u znaku zaokreta prema suvremenoj svakidašnjici: u zbirci Prizori s podnog mozaika (1997) pažnja lirskoga subjekta usmjerena je na prizore iz okoline i njihovu prolaznost, Božja televizija (2001) bilježi odabrane fenomene našega doba. Vrijeme vrtnih strašila (2005) zbirka je narativne poezije duga stiha. Radnje svojih novela iz knjige Čovjek koji je kupovao kuću (2006) smješta u urbanu sredinu.