Cres

Cres, bjeloglavi sup

Cres, Vransko jezero

Cres, Valun

Cres, Crepsa
Cres, hrvatski otok u zapadnom nizu kvarnerske skupine; 405,78 km2; 3054 stanovnika. Izdužen 65,5 km, najširi u središnjem dijelu (11,5 km), najviši vrh Gorice (648 m). Od otoka Lošinja odvojen uskim umjetnim prokopom kod Osora. U sr. dijelu Vransko jezero, važno u vodoopskrbi. Obala razvedena, veći zaljevi: Creski, Valunska draga, Martinšćica i Koromačno. Veći šumski kompleksi na sjeveru otoka. Na strmcima na istočnoj obali gnijezdi se bjeloglavi sup; ornitološki rezervat (1986); u moru dupini. Poljodjelstvo, ovčarstvo, ribarstvo. Turizam. Trajektne veze Porozina–Brestova (Istra) i Merag–Valbiska (Krk). Glavna naselja → Cres (2289 stanovnika), → Martinšćica (132 stanovnika), Orlec (92 stanovnika), Punta Križa (63 stanovnika), → Osor (60 stanovnika) i dr. Jaka depopulacija. Tragovi naselja sežu u pretpovijest (lokaliteti Banićeva pećina, špilja Jami na Sredi i dr.). Od početka ←II. tisućljeća Cres nastanjuju Iliri (Liburni), i od njih dobiva ime (Cres od ilirske riječi Crepsa ili Crexa). U grčko doba Cres i Lošinj nazivani su Apsyrtides, prema legendi o putovanju Argonauta ovim krajevima. U Osoru, utvrdi na “jantarnom putu”, nalazio se grčki emporij (←VII–←VI. stoljeće). Rimljani ga zauzimaju u ←I. stoljeću; glavno središte postaje utvrđeni grad Apsorus (Osor), koji je imao sve urbanističke značajke rimskoga grada. Tada je iskopan kanal kraj Osora, kojim su odijeljeni otoci Cres i Lošinj. Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva i kratkotrajne vladavine Ostrogota, uspostavljena je u prvoj polovici VI. stoljeća bizantska vlast. U VII. stoljeću otok naseljavaju Hrvati te postupno ustrojavaju tri kneštva: Lubenice, Kersium (Cres) i Caput insulae (Beli). U IX. stoljeću bizantski Osor plaća danak hrvatskom knezu Branimiru, a u X. stoljeću kralj Tomislav ga priključuje hrvatskoj državi. Osim kratkotrajnih razdoblja vladanja hrvatskih kraljeva (Petar Krešimir IV., 1069) i hrvatsko-ugarskih kraljeva (1105), otokom od XI. do XIV. stoljeća pretežito upravljaju Mlečani. Godine 1358. ulazi u sastav države hrvatsko-ugarskih vladara Ludovika I. Anžuvinca. Pod mletačkom vlašću od 1409. do 1797. Nakon 1797. izmjenjuju se kratkotrajna austrijska (1797–1805) i francuska uprava (1805–14), da bi 1814. otok bio konačno pripojen Austriji (do 1918). Po završetku I. svjetskoga rata Cres je okupirala talijanska vojska; Italiji je pripao Rapallskim ugovorom 1920. Nakon II. svjetskoga rata priključen Hrvatskoj.