D, d

D, d 1. Šesto slovo hrvatske latinice, četvrto u većini drugih abeceda. 2. Znak za zvučni dentalni okluzivni (eksplozivni) suglasnik koji se artikulira pritiskom jezika o gornje sjekutiće. 3. mat Oznaka za diferencijal, derivaciju, npr. dx: diferencijal od x; dy derivacija od y po x; geom oznaka za promjer i dijagonalu. 4. Znak za predmetak deci- kod decimalnih jedinica. Označuje deseti dio (npr. dm = decimetar = 1/10 m = 0,1 m). 5. fiz Predmetak za optički aktivne spojeve koji ravninu polarizirane svjetlosti zakreću udesno. 6. U sustavu rimskih brojeva znak za znamenku 500. 7. U antičkoj Grčkoj prvi ton frigijskoga tetrakorda. 8. glazb U srednjem vijeku naziv za 4. ton tadašnjega tonskog sustava, danas drugi stupanj u ljestvici građenoj na tonu c. 9. glazb U kraticama znači: a) da, dal (d.c. = da capo, d.s. = dal segno); b) desni, desna, desno (droite, dextra, destra /d. m. = dextra manu; m. d. = main droite/); c) discantus, dessus. 10. glazb Oznaka akorda i tonskoga roda: d – d-mol, D – D-dur. 11. glazb U harmoniji D – dominanta. 12. Znak (d) iznimno dopuštene mjerne jedinice dan. 13. Međunarodna automobilska oznaka za Njemačku (D).

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: