Dioklecijanova palača

Dioklecijanova palača
Dioklecijanova palača, rezidencija cara → Dioklecijana u Splitu pod zaštitom Uneska. Izgrađena oko 300. godine nedaleko od Solina, glavnoga grada rimske provincije Dalmacije (car je u njoj boravio nakon povlačenja s prijestolja u Nikomediji do smrti 305–316). Kompleks je izraziti primjer kasnorimske arhitekture i snažnih utjecaja s Istoka, poglavito u dekoracijama. Nepravilni pravokutnik palače opasan je debelim zidovima, s jakim obrambenim kulama (od kojih je većina uništena). Zidovi palače su u donjim dijelovima jednostavni i masivni dok su u gornjem rastvoreni velikim lučnim prozorima, posebno na južnom pročelju. Kroz četvora ulazna vrata, preko obrambenih dvorišta (propugnaculum) pristupalo se širokim ulicama (cardo i decumanus) s trijemovoma. Na sjecištu glavnih ulica, središtu palače, otvara se otkriveni prostor obrubljen stupovima s lukovima (peristil) na kojem je do danas očuvana monumentalna građevina Dioklecijanov mauzolej. Osmerokutni objekt s kružnim unutarnjim prostorom, presvođen kupolom od opeke, urešen i raščlanjen s dvama nizovima stupova i vijenaca (na frizu poprsja Dioklecijana i njegove žene Priske). Izvana obrubljen trijemom (peripter). U zapadnom dijelu nalazi se mali pravokutni Jupiterov hram presvođen kamenim kasetiranim svodom. Uz taj nalaze se i dva hrama kružna tlocrta. Srednje stubište spušta se u prizemne dvorane i povezuje južna vrata s peristilom. Dva bočna stubišta uzdižu se prema vestibulu kvadratična tlocrta, iznutra kružna, presvođena kupolom. Vestibul je predvorje careva stana koji se prostirao uz cijelo južno pročelje. Tlocrti pojedinih prostorija mogu se utvrditi po očuvanim prizemnim, odnosno podrumskim dvoranama. Carev stan bio je opremljen svim potrebnim sadržajem antičke rezidencije (blagovaonica triklinij, kupelji terme, sustav kanalizacije i vodovoda i dr.). Po koncepciji Dioklecijanova palača sjedinjuje elemente carske vile, vojničkog logora (castrum) i helenističkoga grada. Izgrađena je od fino obrađenoga kamena s otoka Brača, opeke i riječnoga kamena (sedre).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: