estetika

estetika (grč.), teorija ili znanost o lijepome, opća teorija umjetnosti. Javlja se s pojavom same umjetnosti. Platonu i Aristotelu lijepo je sklad, red i razmjer, a umjetnost imitacija stvarnosti ili ideja U renesansi razvija se i teorija umjetnosti kroz razmatranja pitanja kao što su kompozicija, perspektiva i dr. Racionalizam e. određuje kao znanost o osjetilnoj spoznaji koja lijepo doživljava kao pojavno savršenstvo. Franc. enciklopedisti naglašavaju soc. ulogu umjetnosti. Hegelu je umjetnost iskazivanje ideje, a dijeli je na klasičnu, simboličnu i romantičnu. Formalistička e. je određuje kao znanost o ocjenjivanju. K. Gross to smatra prenošenjem vlastitih stanja u objekt preko sazrijevanja. F. Nietzsche je tumači biološki, kao “stimulans života i radost postojanja”. Taine drži da je umjetnost određena čimbenicima rase, kult. duha i životnih navika. U marksizmu se ističe socijalna uvjetovanost i društv. angažiranost umjetnosti. B. Croceu je e. znanost o izrazu. Shvaćanje e., lijepog, doživljavanja i umjetnosti razvija se na razne načine u pojedinim pravcima društvenih znanosti, s naglascima na fenomenološkim, psihoanalitičkim, sociološkim i drugim stajalištima.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: