G, g 1. Jedanaesto slovo hrv. abecede, sedmo slovo većine ostalih abeceda; u fonetici, znak za zvučni velarni okluzivni suglasnik. 2. Oznaka za staru mjernu jedinicu gustoće magn. polja (gaus). 3. glazb U sr. vijeku naziv 7. stupnja tadašnjega tonskog sustava, danas 5. stupanj ljestvice na tonu c. G i g od XIX. st. u harmoniji oznaka za G-dur i g-mol i odnosne trozvuke. U sr. vijeku oznaka za ton gl; iz njega se razvio G-ključ (→ ključ). 4. U epigrafici, kratica (G) za gens, genius i dr. 5. Oznaka za mjernu jedinicu gram (g). 6. Znak G za predmetak za tvorbu decimalnih jedinica giga- (109), npr. G Hz= 109Hz. 7. fiz Znak (g) za gravitacijsku akceleraciju.