elektricitet (od grčkoga: elektron jantar, preko latinskoga electricus električan, odnosno electricitas), svojstvo tvari ili oblik energije povezan s viškom električnih naboja (pozitivnih ili negativnih). Istovrsni naboji se odbijaju, a raznovrsni privlače silom koja je opisana → Coulombovim zakonom. Elektricitet se može s jednoga tijela prenositi na drugo (električno nabijanje tijela). Otuda naziv električni naboj. Oduzimanje elektriciteta tijelu zove se izbijanje. Jedinica za količinu elektriciteta je kulon. Gibanje nabijenih čestica zove se električna struja. Nosioci električne struje u vodiču su negativno nabijene čestice – elektroni. Da bi struja mogla postojati u vodiču, potrebna je elektromotorna sila ili razlika potencijala na krajevima vodiča. Jakost struje mjeri se amperima, otpor vodiča protjecanju struje omima, a razlika potencijala voltima. Ako je izvor razlike potencijala baterija, struja teče u jednom smjeru (istosmjerna struja). Struja može mijenjati smjer (izmjenična struja). Gibanje električnih naboja stvara magnetsko polje, ali i promjena magnetskoga polja može izazvati struju (elektromagnetska indukcija).