O, o

O, o, 1. Dvadeset i prvo slovo hrv. latinice. 2. Znak za stražnji zaobljeni samoglasnik koji se u različitim jezicima može različito izgovarati (otvoreno ili zatvoreno). 3. U geometriji, kratica za opseg. 4. kem. Oznaka (O) za kem. element kisik (lat. oxygenium). 5. Krat. za oca (ispred imena redovnika, npr. o. Ante).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: