Xinjiang Uygur

Xinjiang Uygur (prema W. G. Hsin-chiang Wei-wu-erh), također Sinkiang Uighur, često skraćeno samo Xinjiang ili Sinkiang, sred. i zap. dio naziva se Kin. ili Ist. Turkestan, autonomna regija na SZ Kine; 1 774 034 km2, 20 309 200 st. Najveća upr. terit. jedinica Kine (o. 1/6 površine), sastoji se od planinskih lanaca i prostranih bazena; 5 velikih prir.-geogr. cjelina od S prema J: Altaj (uz granicu s Mongolijom), Džungarijska (Junggar) zavala, ist. dio planinskog lanca Tien Shan (Tian Shan), Tarimska zavala (sred. dio čini 272 000 km2 velika pustinja Takla Makan), sred. dio planinskog sustava Kunlun Shan (visine iznad 7000 m). Velika kontinentalnost očituje se u maloj količini padalina i velikoj godišnjoj varijabilnosti temperatura. Ugl. unutrašnje odvodnjavanje (nema otjecanja prema oceanima), rijeke se u velikoj mjeri prihranjuju od planinskih ledenjaka a ušće imaju u slanim jezerima; najveće rijeke Tarim i Ili. Među 40-ak različitih etničkih skupina najbrojniji su Ujguri (o. 50%), Han (Kinezi), Mongoli, Hui (Huei), Kazaci, Uzbeci i dr. Gl. i najveći grad Ürümqi (Urumchi), gosp. i kult. središte regije; drugi veći gradovi (os. smješteni na drevnom Putu svile koji je povezivao Rim. Carstvo i Kinu): Shihezi, Aksu, Kashi, Yining, Changji. Poljoprivreda uz natapanje; uzgoj pšenice (ozima i jara), kukuruza, riže, prosa; jedno od najvažnijih kin. voćarskih regija (uzgoj dinja, grožđa, jabuka); ovčarstvo, konjogojstvo. Rudarstvo; olovna, cinkova, bakrena, molibdenova ruda, ugljen, nafta, zemni plin, građev. kamen. Željezare, čeličane; cementna, prehr., ind. poljoprivr. strojeva. Postaje za nuklearne pokuse i lansiranje raketa. Dobre cestovne i želj. veze sa sr. Azijom i ostatkom Kine.