Šibensko-kninska županija, grb
Šibensko-kninska županija (XV.), administrativno-teritorijalna jedinica u južnoj Hrvatskoj sa sjedištem u Šibeniku; kopnena površina županije iznosi 2994 km2, a morska 2689 km2, odnosno 9% površine hrvatskoga Jadrana, 109 375 stanovnika (2011) ili 36,5 st./km2. Prijelazni je prostor između sjeverne i srednje Dalmacije; obuhvaća područje između Velebita, Bukovice i Ravnih kotara te Dinare, Kozjaka, Svilaje, Vilaje i Moseća, sve do rta Ploča. Graniči sa Zadarskom županijom na sjeverozapadu, Bosnom i Hercegovinom na sjeveroistoku i Splitsko-dalmatinskom županijom na jugoistoku, s jugozapadne strane je Jadransko more. Stvorena je 1997., kada je području tadašnje Šibenske županije pripojeno kninsko područje (dotad je bilo u sklopu Zadarsko-kninske županije). Obuhvaća 12 općina (Bilice, Biskupija, Civljane, Ervenik, Kijevo, Kistanje, Murter–Kornati, Pirovac, Primošten, Promina, Rogoznica, Ružić, Tisno, Tribunj i Unešić), pet gradskih naselja (→ Šibenik, → Drniš, → Knin, → Skradin i → Vodice) te 194 naselja. U blizini Knina najviši je vrh Hrvatske, Dinara 1831 m, na istoimenoj planini. Obala je razvedena; brojne uvale i oko 240 otoka, otočića i nadmorskih grebena (najbrojnija kornatska skupina otoka), stalno su naseljeni Prvić, Zlarin, Kaprije, Krapanj i Murter. Veće su rijeke: Krka, Čikola i Butišnica; Visovačko i Prukljansko jezero. Klima je sredozemna. Uzgoj ranoga voća i povrća, mliječno stočarstvo. Na Krki je kraj Šibenika 1895. izgrađena prva hrvatska i europska hidroelektrana Jaruga, a Šibenik je prvi hrvatski grad koji je dobio javnu električnu rasvjetu. Brodogradilište; prehrambena, kemijska, tekstilna, aluminijska i grafička industrija. Područjem prolazi autocesta Zagreb–Split i Jadranska magistrala; željezničke veze sa Zagrebom i Splitom; pomorski promet. Turizam. Nacionalni parkovi Krka i Kornati, parkovi prirode Telaščica (na Dugom otoku) i Vransko jezero (podijeljeno između Zadarske i Šibensko-kninske županije). Brojni kulturno-povijesni spomenici.