Judejci (hebr. Jehudim), naziv koji se isprva odnosio na pripadnike izr. plemena Juda, a nakon propasti države Izrael (←926) na žitelje juž. kraljevstva Jude, u kojem je pleme Juda imalo prevlast. U vrijeme babilonskog sužanjstva naziv Jehudim koristi se za sve Izraelce te uskoro postaje i oznaka za pripadnost religiji. Nakon povratka iz sužanjstva perz. pokrajina naziva se Jehud (od ←445); u vrijeme helenizma proširuje se na veći dio Palestine. U djelima grč. i rim. pisaca naziv Judaeus označava pripadnost narodu, vjeri i zasebnom kult. krugu. Iz lat. jezika izvedeni su nazivi za Židove u mnogobrojnim eur. jezicima.