passacaglia (španj. preko tal.), instrum. skladba u trodobnoj mjeri i umjerenom tempu s ostinatno ponavljanom temom u basu (tijekom skladbe može biti prenesena u neku od viših dionica) i kontrapunktskim varijacijama u višim dionicama. U XII. st. u Španjolskoj izvodila se kao gitarska improvizacija između kitica pjesama, prenesena je u Francusku i Italiju, s vremenom se razvila u polagani instrum. stavak. Prva p. kao glazb. forma je Cento partite sopra passacaglii G. Frescobaldija iz 1627 Najčešće je pisana za instrumente s tipkama (čembalo, orgulje), poznati su autori J.-B. Lully, F. Couperin, J. S. Bach, G. F. Händel, H. Purcell, P. Hindemith, M. Ravel i dr.