Skiti

Skiti, iran. nomadska plemena nastanjena o. ←700. u ukr. i južnorus. stepama između Dnjestra i Aralskoga jezera. U grč. i rim. izvorima u razno doba pojam Skitija označivao je šire ili uže područje, katkada i cijelu unutar. Aziju, a u Europi teritorij do Baltika i Labe. Izvještavajući o Skitima, Herodot navodi brojna plemena od kojih se neka (Budini, Neuri) mogu smatrati i praslavenskim. U sukobu s Kimerijcima prodiru u Malu Aziju; u ←VII. st. zauzimaju Mediju, Siriju i Palestinu; ←513. protiv njih neuspješno ratuje perz. vladar Darije I. U ←IV. st. Skitija je zahvaćala Krim, juž. Ukrajinu, područje do Dunava i Traciju. God. ←339. Skite je porazio mak. kralj Filip II. Posljednja država Skita održala se na Krimu, a najveći uspon postigla je za vladanja Skilura (o. ←110). Nakon njegove smrti S. su se do doseobe naroda održali samo u manjim, međusobno izoliranim skupinama. Vjerojatno su se pretopili u okruženju Slavena i dr. Tim imenom pojedini biz. pisci poslije nazivaju i njima suvremene Ruse.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: