HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA

abrahamiti

abrahamiti 1. Sljedba u IX. stoljeću u Siriji, koju je osnovao Abraham iz Antiohije; poricala Kristovo božanstvo. 2. Kršćanska sljedba deista u Češkoj iz XVIII. stoljeća, potomci husita, tvrdili su da slijede vjeru Abrahamovu, odbacivali su kršćansko bogoslužje i dogme;… Nastavi čitati

abrakadabra

abrakadabra (latinski) 1. Magična riječ koja se od ranoga srednjeg vijeka do u najnovije doba ispisivala na → hamajlije u obliku trokuta i nosila obješena oko vrata protiv raznih bolesti. 2. Nešto nerazumljivo i besmisleno.

abraksas

abraksas, magična riječ grčko-orijentalnoga gnosticizma koja se urezivala na → hamajlije, većinom u Siriji i Egiptu.

Abravanel (Abrabanel, Abarbanel), Isaac

Abravanel (Abrabanel, Abarbanel), Isaac, židovski državnik, filozof i teolog (Lisabon, 1437 – Venecija, 1508). Obavljao važne državničke poslove za portugalskoga kralja Alfonsa V., a nakon njegove smrti (1481) bježi u Španjolsku, gdje je prvi ministar pod Ferdinandom i Izabelom… Nastavi čitati

abreakcija

abreakcija (latinski prema njemačkome), odreagiranje, oslobađanje emotivne energije vezane uz potisnutu ideju; u širem smislu: olakšanje duševne napetosti putem neke aktivnosti; glagol abreagirati.

Absirt→ Apsirt

AbsirtApsirt

Abu Al-Ala al-Maarri

Abu Al-Ala al-Maarri, arapski književnik i mislilac (Maarrat an-Numan, 26. XII. 973 – Maarrat an-Numan, 10. ili 21. V. 1057). U umjetničkim prozama osporava islamski nauk o predodređenju, tvrdnju o besmrtnosti duše, poriče podrijetlo religije… Nastavi čitati

Abundancija

Abundancija (latinski: Abundantia), starorimska božica obilja; atribut joj je rog obilja. Njezin se lik često javlja na novcu kasnijega carskog doba.

acervus

acervus (latinski: gomila, hrpa), jedan od primjera kojim su filozofi Elejske škole nastojali dokazivati prividnost osjetilnog zapažanja: Vagan prosa što pada ne može proizvesti nikakav šum, jer se sastoji od mnoštva zrna koja, uzeta za sebe, bešumno padaju na tlo.… Nastavi čitati

Ach, Narziss

Ach, Narziss (Narciss), njemački psiholog (Ermershausen, 29. X. 1871 – München, 25. VII. 1946). Profesor u Königsbergu i Göttingenu. Osobito istraživao doživljaje htijenja i mišljenja, ustanovivši da uz slobodne asocijacije predodžaba postoje i one vođene “determinativnim tendencijama”.

Aconcio, Giacomo

Aconcio, Giacomo (pravo ime Giacomo Contio), talijanski vjerski reformator i filozof (Trento, 7. IX. 1492 – London, 11. V. 1566). Pristaša protestantizma. U djelu O metodi (De methodo, o. 1558) preteča Descartesa, a u djelima… Nastavi čitati

Acosta, Uriel

Acosta, Uriel (pravo ime Gabriel da Costa), židovski filozof (Porto, o. 1585 – Amsterdam, 1640). Iz židovske obitelji koja je prisilno prešla na katoličku vjeru. Vrativši se židovstvu dolazi u sukob s ortodoksnim rabinima koji ga proganjaju. Počinio samoubojstvo. Zastupao… Nastavi čitati

Acquaviva, Claudio

Acquaviva, Claudio, general isusovačkog reda (Napulj, 14. IX. 1543 – Rim, 31. I. 1615). Izabran za isusovačkoga generala 1580; jedan od najznačajnijih vrhovnih poglavara isusovaca. Učvrstio nutarnju strukturu reda, dovršio izradu školskog sustava Ratio studiorum,… Nastavi čitati

Acta Sanctorum

Acta Sanctorumzbirka kritičkih životopisa svetaca; pokrenuo i do 1629. objavljivao svećenik Heribert Rosweyde; od 1643–59. objavljuje ju, donekle modificiranu (dodani datumi smrti, kazala te kronologija ranije tiskanih svezaka), u Antwerpenu flamanski isusovac → Jean de Bolland,… Nastavi čitati

actio

actio (latinski: djelovanje) 1. U rimskom pravu, postupak uređen zakonom koji su stranke obvezne slijediti pod nadzorom magistrata; poslije, pravo da se sudski ostvari ono što se potražuje; općenito tužba, spor, pravna stvar; također i subjektivno pravo, pravno ovlaštenje. 2.… Nastavi čitati

Adad

Adad, kod Asiraca i Babilonaca bog vjetra, oluje, groma; zao i dobar istodobno, jer olujom ruši a kišom napaja zemlju. Kod zapadnih Semita (Aramejaca) Hadad; odgovara sumerskom bogu Iškuru; muž božice Šale, štovan osobito za vrijeme vladanja Hamurabija.

Adalbert

Adalbert, nadbiskup bremenski i hamburški (?, oko 1000 – Goslar, Donja Saska, 16. III. 1072). Papinski legat za Norvešku, Švedsku i Dansku. Istaknuo se u pokrštavanju Baltičkih Slavena, te se zalagao za osnivanje Nordijskog patrijarhata, čemu se… Nastavi čitati

Adam

Adam (hebrejski: čovjek; možda od adamah zemlja, tj. zemljani), prema Bibliji, prvi čovjek na Zemlji kojeg je stvorio Jahve; praotac ljudskoga roda. Bog ga je oblikovao iz zemlje i zajedno s Evom, stvorenom iz Adamova rebra, smjestio u Eden, raj… Nastavi čitati

Adam, Guillaume

Adam, Guillaume (latinski: Guillelmus Adae), nadbiskup Bara (južna Francuska, oko 1270 – Bar, 1341). Dominikanac, od 1324. barski nadbiskup. Napisao Upute za putovanje u Svetu zemlju (1332), u kojima govori negativno o pravoslavlju i srpskoj dinastiji, pozivajući → Filipa… Nastavi čitati

adamiti

adamiti, naziv za članove starokršćanskih sljedbi u Africi u II–III. stoljeću, koje su propovijedale povratak primitivnom načinu života (kao biblijski Adam u raju), kult golotinje i slobodu spolnih odnosa.