PRAVO – PRAVNI SUSTAV I DRŽAVNO UREĐENJE

appeasement

appeasement (engleski: smirivanje, primirivanje), naziv za politiku britanskoga premijera → Nevillea Chamberlaina koja je dovela do → Münchenskoga sporazuma 1938. i kojim je Njemačkoj prepuštena Čehoslovačka da bi se zadovoljila Hitlerova agresivnost i izbjegao svjetski rat; također, sinonim… Nastavi čitati

aprobacija

aprobacija (latinski: odobrenje), službeno i formalno odobrenje nadležnoga državnog tijela ili crkvene vlasti za objavljivanje (tiskanje) nekog djela; odobrenje crkvenih vlasti označavalo se na samome djelu oznakom imprimatur; odobrenje nadležnog tijela da pojedinci mogu obavljati određenu službu, zvanja, funkcije… Nastavi čitati

aproprijacija

aproprijacija (latinski: stjecanje, pribavljanje, prisvajanje), način pribavljanja stvari u privatno vlasništvo a koje se nalazi u državnom vlasništvu (primjerice, kada se vlasniku izvlaštene nekretnine daje kao naknada druga nekretnina).

apsolucija

apsolucija (latinski: absolutio odrješenje, oprost, oslobođenje) 1. U katoličkoj teologiji i liturgiji, odrješenje od grijeha u ispovijedi nakon pokajanja (sakramentalna apsolucija); oproštenje crkvenih kazni (crkvena apsolucija); pri pogrebu ili nad grobom (obredna apsolucija). 2. prav Oslobođenje od tužbe (absolutio… Nastavi čitati

arbitar

arbitar (latinski: arbiter) 1. Mjerodavna osoba u pitanju lijepih umjetnosti, književnosti, načina odijevanja i sl. Arbiter elegantiarum, osoba koja svojim ponašanjem, otmjenošću, ukusom i sl. utječe na druge. 2. Sudac koji izvansudskim postupkom na temelju slobodnog rasuđivanja donosi odluke; posrednik.

arbitraža

arbitraža (francuski: arbitrage) 1. prav Rješavanje sporova koje su stranke u sporu ugovorom povjerile arbitražnom sudu ili arbitru pojedincu, čime se izbjegava rješavanje spora pred sudom. Razlikuje se dobrovoljna arbitraža od prisilne arbitraže, čija se obveznost strankama… Nastavi čitati

argumentum

argumentum (latinski: dokaz; dokazivanje), u pravu, postupak dokazivanja činjenica. Primjerice, argumentum a contrario – dokaz po nemogućnosti postojanja suprotnog; argumentum a silentio – dokazivanje po činjenici da nitko nije proturječio; argumentum ad hominem – način dokazivanja ovisan o tome kome… Nastavi čitati

arogacija

arogacija (latinski posinjenje), u rimskom pravu, posvojenje osobe koja nije pod očinskom vlašću. Obavljala se u kurijatskoj skupštini (arrogatio per populum) i odnosila se samo na odrasle muškarce, jer su samo oni mogli produžiti obitelj u izumiranju.

asiento

asiento (španjolski), općenito, ugovor kojim je španjolska kruna davala u zakup svoja dobra ili ubiranje svojih prihoda. U posebnom značenju, asiento de negros, koncesije za uvoz crnog roblja na plantaže i u rudnike španjolskih kolonija u Americi. Davane su… Nastavi čitati

asize

asize (francuski), svečano zasjedanje suda u srednjem vijeku u Francuskoj i Engleskoj. Prvotno naziv označuje način suđenja s porotom koji je nadomjestio barbarski sudski dvoboj. U srednjem vijeku tako se naziva zasjedanje suda u engleskim grofovijama, a u Francuskoj označuje… Nastavi čitati

Asser, Tobias Michael Carel

Asser, Tobias Michael Carel, nizozemski pravnik (Amsterdam, 29. IV. 1838 – Den Haag, 29. VII. 1913). Profesor prava na Athenaeumu 1862. i Sveučilištu u Amsterdamu 1876. Član Državnoga vijeća od 1893. Vrhunski stručnjak međunarodnoga prava,… Nastavi čitati

auctor

auctor (latinski: začetnik, utemeljitelj), učinitelj nekog djela o kojem se sastavlja pisani akt (primjerice, vladar koji dodjeljuje neku privilegiju ili beneficiju javnom ispravom); u privatnoj ispravi oporučitelj, prodavatelj, darovatelj; inače, počinitelj (auctor criminis – počinitelj kaznenog djela; autor delicti… Nastavi čitati

audiatur et altera pars

audiatur et altera pars (lat. neka se sasluša i druga strana), prav. pravilo po kojem treba svakome pružiti mogućnost da kaže svoje mišljenje i iznese svoju obranu.

auskultant

auskultant (latinski: prislušnik, slušatelj), stariji naziv za sudskog vježbenika (pripravnika) koji je u sudačkom kolegiju slušao raspravu, ali nije imao prava glasa.

autokracija

autokracija (grčki: samovlada, samodržavlje, samovolja), oblik vladavine u kojem vladar ili državni poglavar ima neograničenu vlast; politički režim suprotan demokraciji. Formalna autokracija je politički režim u kojem nema ni formalnih elemenata demokracije; vlast pripada vladaru ili nekoj manjini. U stvarnoj… Nastavi čitati

autonomija

autonomija (grčki: autonomía samostalnost), samoodlučivanje, nezavisnost od autoriteta ili vanjskih sila (suprotno: heteronomija); samostalnost jedne države (ili dijela njezina teritorija, pokrajine) u odnosu na drugu državu; pravo samostalnog uređenja i donošenja vlastitih propisa; samostalnost pojedinih institucija odn. skupina unutar… Nastavi čitati

autoritarni režim

autoritarni režim, oblik vladavine u kojem izvršna vlast nije pod kontrolom predstavničkog tijela, već se oslanja na politički i moralni autoritet jedne osobe ili skupine, ili vrijednosti na koju se ta osoba (skupina) poziva – ideologija, tradicija, nacija, vjera… Nastavi čitati

autorsko pravo

autorsko pravo, skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi u svezi sa stvaranjem i korištenjem autorskih djela iz književnosti, znanstvenog i umjetničkog područja; područje prava koje regulira odnose između autora stvaratelja umjetnine i znanstvenog djela i korisnika. U širem… Nastavi čitati

avulzija

avulzija (latinski: trganje, kidanje), komad zemljišta što ga voda otrgne od jednoga obalnog posjeda i pripoji uz obalno zemljište drugom vlasniku; jedan od načina originarnog stjecanja vlasništva kod bujica i poplava. Po rimskom pravu, taj priraštaj pripadao je ovome drugom vlasniku.

azil

azil (grčki: nepovredivo mjesto, utočište), sklonište pred progonom i opasnošću; u antičko doba to su hramovi i svetišta, u srednjem vijeku azil, onima koji zatraže, daju crkve i dvorovi. U međunarodnom pravu, azil je zaštita koju jedna država daje državljaninu… Nastavi čitati