Benin

Službeni naziv: Republika Benin; République du Bénin
Površina: 112 622 km2
Stanovništvo (procjena 1997): 5 796 000 (52 stanovnika/km2); 40% gradsko
Glavni grad Porto Novo, 179 100 stanovnika (1992)
Upravna podjela 12 provincija
Službeni jezik francuski
Valuta CFA-franak (XOF) = 100 santima (centimes)
Benin, do 1975. Dahomej, republika u z Africi, graniči s Togom na Z, Burkinom Faso na SZ, Nigerom na S i Nigerijom na I; na J izlazi na Beninski zaljev, dio Gvinejskog zaljeva.
Prirodne značajke

džamija u Porto Novu

kraljevska palača
Izdužen u smjeru S–J o. 680 km, između r. Nigera i atlantske obale; obala je duga 124 km, niska i močvarna, bez prir. luka. Izdvaja se pet različitih cjelina; nekoliko km uska priobalna zona s plimnim močvarama i lagunama koje su od mora odvojene pješčanim prudom. Prema S nastavlja se blago valovita plodna nizina (terre de barre) s glinovitim lateritima koja se pruža do 100 km u unutrašnjost. Sred. dio zemlje čini kristalinski ravnjak na 100–230 m n. m. s osamljenim uzvišenjima do 400 m, koji na SZ prelazi u gorje → Atakoru gdje se nalazi i najviša točka zemlje, 641 m, i koji se strmo ruši prema rubnoj nizini na SZ. Na krajnjem je SI nizina koja se spušta prema graničnoj r. Nigeru. Klima je vlažna, trop., s dvama kišnim razdobljima na J (ožujak–srpanj i rujan–studeni) i jednim na S (svibanj–listopad): oborina je najviše na J, do 1300 mm, prema S količina se postupno smanjuje. Temp. su stalno visoke, 22–34 °C; u s dijelovima za sušnih razdoblja puše vruć i suh pustinjski vjetar harmatan . U j dijelovima prir. trop. kišna šuma većinom je iskrčena (ili spaljena), a uzgajaju se uljevite i kokosove palme, kapoka i pojedine vrste kvalitetnog drva (mahagonij, ebanovina, tikovina). Prema S nastavljaju se šume i savane, zatim vlažne savane s galerijskim šumama, a na S suha savana s pojedinačnim drvećem. Na krajnjem S, na graničnom području s Burkinom Faso i Nigerom, nalaze se dva NP. Najdulja rijeka je Ouémé, koja izvire na SZ, teče prema J i nakon 450 km ulijeva se kraj Porta Nova u Beninski zaljev. Plovna o. 200 km od ušća.
Stanovništvo
Stanovništvo je vrlo složena sastava i čini ga 60-ak naroda i plemena. Najbrojniji su narodi koji spadaju u skupinu sudanskih crnaca; pojedinačno, najviše je pripadnika Fona, 39% st., i Adja, 11%, koji žive na J zemlje. Narod Yoruba (12%) naseljava ugl. i područja, a na S žive pripadnici Bariba (8%), Fulani, Hausa i mnogobrojna manja, često nomadska ili polunomadska plemena. Europljana, ugl. Francuza, ima o. 5500. Znatne su razlike između gusto naseljena J (više od 200 st./km 2 ) i znatno rjeđe naseljenoga S (manje od 10 st./km 2 ). U gradovima živi 40% st.; Porto Novo (179 100 st.) formalno je gl. grad, ali mnoge su vladine ustanove u najvećem gradu i gl. luci Cotonouu (536 800 st.), gradu eur. izgleda. Ostali veći gradovi: Djougou (134 100 st.), Parakou (103 600 st.), Abomey i dr. Za B. je značajan brz porast st., 2,9% godišnje (prosjek 1990–97), što je ugl. posljedica vrlo visoke stope rodnosti, veće od 40‰, u pojedinim god. i blizu 50‰. Uz prosječno trajanje života od samo 55 g., to je uzrok vrlo mladoj strukturi st.; mlađih od 15 g. je 47%, a starijih od 65 g. samo 2%. Napori vlasti usmjereni su prema smanjenju prir. porasta i ravnomjernijem rasporedu st. U religijskoj strukturi prevladavaju animistička vjerovanja (o. 60%), slijede katolici s 20%, protestanti, muslimani i dr. Obrazovna razina je niska, većina obrazovanja svodi se na tečajeve radi zapošljavanja; iako je školovanje u dobi 6–11 g. obvezno, školu pohađa 3/4 dječaka i manje od pol. djevojčica; nepismenih je više od 60%, među ženama više od 75%. Jedino sveučilište je u Cotonouu, osn. 1970.
Gospodarstvo
Gospodarstvo B. slabo je razvijeno, temelji se na centralno-planskom upravljanju i velikim dijelom počiva na poljoprivredi. Nac. dohodak raste sporije nego stanovništvo, BND po st. iznosi 380 USD i ostaje među najnižima u svijetu. Brži napredak otežan je nedostatkom obrazovane radne snage i visokim troškovima javnog sektora te povremenim sušama; problemi se ublažavaju stranom pomoći. U poljoprivredi bipolarnost komerc. kultura (uljevite palme, pamuk, kikiriki, kava, kakao, duhan) i onih za vlastite potrebe (jam, manioka, kukuruz, grah); primitivan način obrade, česta paljevinska poljoprivreda. Stočarstvo (goveda, ovce, koze) je važno u s savanskim područjima; nomadizam. U prehrani st. značajnu ulogu ima ribarstvo. Drvo se velikim dijelom koristi kao gorivo, a izvoz kvalitetnih vrsta drva omogućen je iz uzgojenih šuma. Od prir. izvora važniji su vapnenac (proizvodnja cementa), glina i mramor, a od 1980-ih ispred obale crpi se nafta koja je postala važan izvozni proizvod jer proizvodnja znatno nadmašuje domaće potrebe. El. energija dijelom se uvozi iz Gane (projekt Volta), a dijelom se dobiva iz zajedničkog projekta sa susjednim Togom na r. Mono. Ind. je u začetku, ugl. pod drž. upravom; najznačajnija tekst. ind. i osnovna prerada poljoprivr. proizvoda. Uvoz je 2–3 puta veći od izvoza; uvoze se strojevi, prometna sredstva i različiti industr. proizvodi te hrana, a izvoze pamuk, nafta, palmino ulje i sjemenke. Gl. partneri su Francuska, SAD, Indija, Portugal, Nizozemska. Luka Cotonou važna je i za šire zaleđe (Niger, dio Burkine Faso i Malija), željeznicom je povezana s Parakouom u sred. dijelu zemlje, a u gradnji je nastavak prema Nigeru. Gusta mreža cesta, ali su tijekom kišnog razdoblja mnoge neprohodne; oko 15% ih je asfaltirano.
BNP (1997): 227 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (1996):
poljoprivreda 38%, industrija 14%, usluge 48%
Udio zaposlenih (1997) u poljoprivredi 57%
Nezaposlenih (1990): 30%
Inflacija (1990–97): 10,6 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–97): 4,5 %/god.
Uvoz (1993): 360 mil. USD
Izvoz (1993): 115 mil. USD
Povijest

dva leoparda, London, British Museum
Starosjedilački narodi Bantu–Dahomejci naseljavali su središnje i južne dijelove zemlje. Nakon dolaska Portugalaca (XV. stoljeće) mnogobrojno domorodačko stanovništvo odvedeno je u roblje. U XVII. stoljeću na području Benina opstoje manje državne jedinice (Alada, Jakin), najjača je ona sa sjedištem oko grada Abomeya. Godine 1671. Francuzi uspostavljaju uporište na obalama Dahomeja (Ouidah). Tijekom XVIII. stoljeća Dahomej prerasta u snažnu ratničku državu, koja se prostirala od obale do područja naroda Ašantija i Jorube. Godine 1850. kralj Geza potvrđuje povlastice Francuskoj, koja potom u dva pohoda (1890, 1892–93) zauzima Dahomej i odvodi u internaciju posljednjega kralja Benanzina. Od 1904. u sastavu Francuske Zapadne Afrike. Pokret za oslobođenje jača nakon 1945. Od 1958. autonomna republika u okviru Francuske Zajednice; 1959. donesen je ustav, a vlast preuzima Demokratska unija Dahomeja. Neovisnost je proglašena 1960, a za prvoga predsjednika Republike izabran je Hubert Maga. Gospodarska kriza i politička nestabilnost uzrokovale su (od 1963) česte vojne udare i smjene vlada. Godine 1972. vojnim udarom na vlast dolazi → Mathieu Kérékou, koji je od tada do 1991. predsjednik države (od 30. XI. 1975. Narodne Republike Benin) i vlade; za njegove diktature zemlja je dovedena na rub gospodarskoga sloma. Godine 1990. uvedeno je višestranačje, a država se službeno naziva Republika Benin; na izborima 1991. pobjeđuje prvak udružene oporbe → Nicéphore Soglo te postaje predsjednik države i vlade. Iako je mnogobrojnim reformama djelovao na unapređenju gospodarstva, favoriziranjem članova obitelji na položaje u državnoj upravi izgubio je naklonost birača te je na izborima 1996. pobjedu odnio bivši predsjednik M. Kérékou. Od 2006. predsjednik je Yayi Boni (ponovno izabran 2011).

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: