Casanova, Giovanni Giacomo

Giovanni Giacomo Casanova
Casanova, Giovanni Giacomo, talijanski pustolov (Venecija, 2. IV. 1725 – Dux, danas Duchcov, Češka, 4. VI. 1798). Samozvano se nazivao chevalier de Seingalt. Tajnik kardinala Acquavive; mletački vojnik na Krfu i u Carigradu; svirač u mletačkom kazalištu San Samuele. Obogatio se spasivši život mletačkom plemiću Bragadinu. Putovao diljem Europe i susretao se s nizom onodobnih vladara (Josip II., Fridrik II., Katarina II.); znanac → Voltairea, → Alessandra Cagliostra i hrvatskih pustolovâ braće Primislava i → Stjepana Zanovića. U Parizu uveo lutriju; bavio se hazardnim igrama i magijom; čest sudionik galantnih pustolovina i otmica; izazivao veliku pozornost javnosti raskalašenim životom i aferama. Pobjegao iz zloglasne mletačke tamnice Piombi te o tome napisao djelo Povijest mojega bijega iz mletačke tamnice koja se naziva »I Piombi« (1788). Prevodio Homerovu Ilijadu, objavio utopistički roman Icosaméron (1788). Potkraj života živio u Češkoj kao knjižničar i tajnik grofa Waldsteina. Napisao sjećanja u 12 svezaka (Mémoires de Jean-Jacques Casanova de Seingalt, écrits par lui-méme). Lik Casanove smatra se simbolom raskalašenog zavodnika.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: