Chaucer, Geoffrey

Geoffrey Chaucer
Chaucer, Geoffrey, engleski pjesnik (London, oko 1342/43 – London, 25. X. 1400). Kao kraljev izaslanik boravio u Italiji i Francuskoj, gdje se upoznao s tamošnjim književnim gibanjima. U ranoj, tzv. francuskoj fazi (do 1372), pod utjecajem francuskih pisaca (de Machault, Deschamps) i dvorskog pjesništva, dok se poslije, u tzv. talijanskoj fazi (1373–85), sve više inspirira talijanskim i antičkim uzorima (Ciceron, Boccaccio, Dante). Njegovo najveće, → Boccacciovim Decameronom nadahnuto djelo, Canterburyjske priče (1387–1400) pripada tzv. engleskoj fazi (1386–1400) i predstavlja jedno od najvažnijih ostvarenja srednjovjekovnog pjesništva. U njemu se u 24 priče (22 pisane u jampskom pentamertu i 2 u prozi) opisuje put hodočasnika od Londona do Canterburyja, pri čemu je Chaucer, sjajno se koristeći bogatstvom živog jezika, uspio oslikati onodobni društveni život Engleske i njezine glavne predstavnike. Među ostalim važnijim djelima izdvajaju se poeme Troilo i Kresida; Knjiga vojvotkinje; Slavna kuća; Ptičji parlament i Legenda o dobrim ženama. Pisao i balade, ljubavne pjesme te rasprave (Rasprava o astrolabu).

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: