Herbert Marcuse
Marcuse, Herbert, njem. i amer. filozof i sociolog (Berlin 19. VII. 1898 – Starnberg, 29. VII. 1979). Jedan od najznačajnijih pripadnika Frankfurtske škole. Emigrirao 1933. pred nacizmom u SAD, profesor na raznim sveučilištima. Angažiran u osmišljavanju studentskog pokreta 1968. (pokret “3 M” – Marx, Mao, Marcuse). Kritičan prema dogmatskim i ideologiziranim tumačenjima Marxa, nastoji oko izgradnje tzv. kritičke teorije društva. U konkretnoj analizi društvenog stanja, M. tumači Hegelovu dijalektiku i mišljenje kao negaciju postojećeg u smislu mogućnosti za nadilaženje postojećeg. U industrijskom društvu prepoznaje ideologiju i tehnologiju kao glavne čimbenike totalitarne moći i suzbijanja svake kritike i otpora. Oslobodilački potencijal novog društva i poretka treba tražiti u carstvu ljepote i ljubavi. Gl. djela: Um i revolucija (1941), Eros i civilizacija (1955), Čovjek jedne dimenzije (1964), Kultura i društvo (I–II., 1965), Konac utopije (1967), Kontrarevolucija i revolt (1972).