Franjo Josip I.

Franjo Josip I.
Franjo Josip I., austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj (Schönbrunn, 18. VIII. 1830 – Schönbrunn, 21. XI. 1916). Naslijedio strica → Ferdinanda I. (V.) tijekom revolucije 1848. Uz pretežitu rusku vojnu pomoć slomio otpor mađarske revolucije te, nakon kratkotrajna razdoblja fiktivne ustavnosti (1849–51), ukinuo parlamentarizam i uveo apsolutistički oblik vladavine (→ Bachov apsolutizam) te provodio centralizaciju, ali i modernizaciju države. Nakon poraza u ratu protiv Francuske i Sardinije (1859) prisiljen obnoviti ustav, a nakon poraza u ratu protiv Prusa (1866) na nagodbu s mađarskim vladajućim krugovima, što je dovelo do preuređenja Austrijske carevine na dualističkom načelu u Austro-Ugarsku Monarhiju (1867). Pod njegovim pritiskom uskoro je sklopljena i → Hrvatsko-Ugarska nagodba kojom je na sličan način riješen i međusobni odnos Hrvatske i Ugarske (1868). U unutarnjoj politici zastupao prevlast Nijemaca i Mađara nad ostalim, uglavnom slavenskim narodima Monarhije, a u vanjskoj politici, nakon neuspjela pokušaja približavanja Zapadu, u 1850-ima i 1860-ima okrenuo se suradnji s Njemačkom i Italijom. Slovio kao tipičan kralj činovnik uredna osobnog života i radnog vremena. Osobni život bio mu je ispunjen mnogim tragedijama: smaknuće brata Maksimilijana u Meksiku, smrt supruge Elizabete u atentatu, samoubojstvo sina Rudolfa i dr.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: