Gavella, Branko

Branko Gavella
Gavella, Branko, hrvatski redatelj i teatrolog (Zagreb, 28. VII. 1885 – Zagreb, 8. IV. 1962). Filozofiju i germanistiku studirao u Beču, gdje je i doktorirao 1908. Od 1919. djeluje kao dramaturg, a između 1922–26. upravlja Dramom HNK. Godine 1920. pokreće glumačku školu. U tom razdoblju razvija vlastiti redateljski stil, a u suradnji s → Ljubom Babićem na tragu ekspresionizma i konstruktivizma nastaju neke od njegovih najznačajnijih predstava (Shakespeare: Rikard III. i Na tri kralja; Krleža: Golgota i Michelangelo Buonarroti; Pirandello: Šest lica traži autora; Begović: Pustolov pred vratima). Također postavlja mnoge opere (Wagner, Musorgski, Debussy, Verdi, Mozart, Strauss i dr.). Od 1926. radi u Beogradu, zatim Novom Sadu, Somboru, Osijeku, Varaždinu, Splitu i Ljubljani, u razdoblju 1931–39. u Bratislavi, Brnu i Pragu, a gostuje u Sofiji i Milanu. Godine 1939. vraća se u Zagreb, gdje do 1943. režira djela Držića, Lucića, Cesarca, Shakespearea, Goethea, Schillera, Lessinga i dr. Odlazi u Beč, a nakon II. svjetskog rata radi u Moravskoj Ostravi. Godine 1947. dolazi u Ljubljanu, gdje 1949. dobiva Prešernovu nagradu, a 1950. osniva u Zagrebu Akademiju za kazališnu umjetnost (danas ADU) te 1953. Zagrebačko dramsko kazalište (danas DK Gavella). Tada djeluje u Zagrebu, Beogradu i na Dubrovačkim ljetnim igrama, a posebno se ističu inscenacije → Krležinih (Golgota; U logoru), → Vojnovićevih (Dubrovačka trilogija), → Držićevih (Skup; Tirena; Hekuba), → Matkovićevih (Na kraju puta) i → Kolarovih (Svoga tela gospodar) djela. Uz pedagoški rad, bavio se kazališnom teorijom i poviješću (Hrvatsko glumište, 1953; Glumac i kazalište, 1967; Književnost i kazalište, 1970), a prevodio je drame s njemačkog, francuskog i engleskog. Svestranim kazališnim djelovanjem značajno utjecao na razvitak hrvatskoga kazališta.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: