Gorski Karabah

Gorski Karabah (također Nagorni Karabah ili Nagorno-Karabah, azerbajdžanski: Dağliq Qarabağ; armenski: Arcah), autonomna pokrajina u jugozapadnom dijelu Azerbajdžana, na sjeveroistočnim obroncima gorja Karabah (Qarabağ Silsiläsi) u Malom Kavkazu; 4400 km2, oko 145 000 stanovnika (95% Armenaca). Upravno središte i najveći grad → Stepanakert, odnosno Hankendi (Xankändi) kako ga od 1991. nazivaju Azeri. Veći gradovi Šuša (Şuşa) i Martuni (Hodžavend/Xocavänd). U najvišoj zoni prevladavaju pašnjaci, na padinama guste šume, u dolini Kure (Kür) na istoku stepa. Poljoprivreda (vinogradarstvo, voćarstvo, uzgoj žitarica; uzgoj dudova svilca; govedarstvo, ovčarstvo, svinjogojstvo). U gradovima prerađivačka industrija. Dio Rusije od 1813; od 1923. autonomna pokrajina u sklopu sovjetskog Azerbajdžana (od Armenije ju odvaja greben Karabaha, pa je pokrajina postala manjinska armenska enklava unutar muslimanskog Azerbajdžana). Armenci su 1988. zatražili spajanje s Armenskom Sovjetskom Socijalističkom Republikom, čemu se suprotstavila Azerbajdžanska Sovjetska Socijalistička Republika i središnja sovjetska vlast. Nakon stjecanja neovisnosti obiju republika 1991. bila je proglašena Armenska Republika Gorski Karabah, koju Azerbajdžan nije priznao. Karabaška je vojska nakon teških borbi, uz potporu Armenije, do 1993. uspostavila kontrolu nad većim dijelom jugozapadnog Azerbajdžana, uključujući Gorski Karabah i pojas koji ga povezuje s Armenijom. Nakon snažna azerbajdžanskoga protunapada, potpisan je 16. V 1994. u Biškeku (Kirgistan) sporazum o primirju. U ratu je poginulo oko 40 000 ljudi, a domove je napustilo nekoliko stotina tisuća ljudi na objema stranama.