imitacija

imitacija (lat. oponašanje) 1. Oblikovanje prema postojećem uzoru i postojećim oblicima, za razliku od stvaralačkog izvornog oblikovanja. Neki psiholozi imitaciju smatraju instinktom (W. James), dok drugi u njoj vide vrstu nagona za samoodržanjem (Darwin, Jodl i dr.). Na njoj počiva stjecanje prvih životnih navika, govora, prilagođavanje društv. sredini. Osim nesvjesne imitacije, postoji i svjesna ili hotimična, koja je usmjerena prema nekom cilju, npr. imitiranju moralnih uzora. Negativna i. jest slijepo, ropsko oponašanje bez razumijevanja. U estetici i. je, prema Platonu, oblik, a prema Aristotelu načelo cjelokupnoga umj. stvaranja. 2. glazb Temeljna skladateljska tehnika u polifonoj glazbi. Osnovno načelo: ponavljanje, opetovanje – glazbena misao (motiv, fraza) navedena u jednoj dionici (glasu) opetuje se (imitira) nakon nekoliko taktova doslovno ili neznatno izmijenjena u nekoj drugoj dionici (glasu).