interpunkcija (lat.), rečenični znak; ukupnost pravopisnih znakova u užem smislu (točka, točka-zarez, zarez, dvotočka, upitnik, uskličnik, crta, dvostruka crtica i zagrade), kojim se međusobno odjeljuju pojedine riječi ili rečenice te odjeljuju pojedine logičke cjeline. Primjenjivali su je filolozi aleksandrijske škole; pojavom tiskane knjige dolazi do sistematizacije i.; u suvr. književnosti koristi se kao stilsko sredstvo.