Julijan II. Otpadnik

Julijan II. Otpadnik (lat. Flavius Claudius Iulianus), rim. car (Carigrad, 331 – Mezopotamija, 26. VI. 363). Sin Julija Konstancija, nećak Konstantina Velikog. Odgojen u duhu helenističke kulture. God. 357. porazio Franke i Alemane kraj današnjeg Strasbourga. Vrlo popularan u vojsci, koja ga je 361. proglasila protucarem Konstanciju II., nakon čije je smrti (iste god.) J. zavladao samostalno. Nastojao obnoviti snagu i veličinu Rim. Carstva; proveo mnogobrojne reforme (poglavito financijske). Smatrao da širenje kršćanstva uzrokuje propadanje Carstva; odrekao ga se 361. i obnovio kult ant. bogova te započeo progone kršćana (otuda mu nadimak Apostata: Otpadnik). Umro tijekom rata protiv Perzijanaca. Pisao knjiž. djela na grč. jeziku (sačuvano je 8 govora, 2 satirična spisa, o. 80 pisama i nekoliko epigrama). Autor (izgubljenih) traktata protiv kršćana i spisa o ratu protiv Alemana. Obrađen u mnogim knjiž. djelima.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: