Rudolf II., rim.-njem. car (Beč, 18. VII. 1552 – Prag, 20. I. 1612). Sin cara Maksimilijana II. i Marije Španjolske, kćeri Karla V. Okrunjen 1572. za hrv.-ug., a 1575. za češ. kralja. Nakon očeve smrti (1576) okrunjen za rim.-njem. cara. Sklon mistici; na svojem dvoru u Pragu proučavao astrologiju i alkemiju zanemarujući temeljne državničke dužnosti. U Hrvatskoj i Ugarskoj prepustio braći Ernstu i Karlu vođenje voj. i civilnih poslova. God. 1608. voj. akcijom u Češku Rudolfov brat Matija prisilio ga je da mu preda vladanje u Austriji, Moravskoj, Hrvatskoj i Ugarskoj. Iako je pokušao pridobiti na svoju stranu i češ. protestante (privilegijem iz 1609), ostao je bez potpore pa je 1611. bio prisiljen predati Matiji svu vlast. Umro kao duševni bolesnik.