Karantanija, pov. pokrajina u Ist. Alpama s približnim granicama Dravom, Ziljom i Anižom; u ranome sr. vijeku nastanjena Karantancima. Tijekom VII. st. (do 658) dio slav. plemenskog saveza, a potom samostalno kneštvo (do o. 745). U vrijeme posljednjega neovisnoga kneza Boruta postaje (o. 745) vazalna plemenska kneževina s unutar. samoupravom u okviru Franačke; do poč. IX. st. samostalno bira svoje knezove. Tijekom druge pol. VIII. st. (knezovi Gorazd i Hotimir) intenzivan je proces pokrštavanja koji podupiru i Franci. Oko 820. kao grofovija (na čelu s franačkim grofom) potpada pod izravnu franačku vlast. Nakon preustroja države pripada Ist. marki, koja Verdunskim ugovorom (843) ulazi u sastav Istočnofranačke države (Njemačke). Nakon prodora Mađara i njihove pobjede nad bavarsko-karantanskom vojskom (bitka kraj Bratislave, 907), K. ostaje u sastavu njem. države, vezana s Bavarskim Vojvodstvom samo zajedničkim vojvodom. Tijekom X. st. K. se ustrojava kao vojno-pogranično područje (marka); 976. odvojena je od Bavarske u Veliku Karantaniju u koju su uključene Karantanska, Podravska, Savinjska, Kranjska, Istarska, Furlanska i Veronska marka. Otprilike pol. XI. st. Kranjska i Savinjska marka sjedinjuju se u Veliku Kranjsku, dočim Karantanska marka (nazvana Štajerska prema grofovima Traungau od Steyera) dobiva o. 1000. porječje Mure te (1147) Podravsku marku. U užoj K. (Koruškoj) vojvodska čast od 1077. pripada velikaškoj obitelji Eppenstein; ustoličenje vojvoda obavljalo se prema posebnom obredu na Gosposvetskom polju. Konačnim raspadom K. započinje dioba slov. zemalja na pov. pokrajine Štajersku, Korušku i Kranjsku.