Kolumbija

Službeni naziv: Republika Kolumbija, República de Colombia
Površina: 1 141 748 km2
Stanovništvo (procjena 2002): 43 733 000 (38 stanovnika/km2); 75% gradsko
Glavni grad Santa Fe de Bogotá (Bogotá), 7 102 600 stanovnika (procjena 2005)
Upravna podjela 32 departmana (departamento) i distrikt gl. grada (distrito capital)
Službeni jezik španjolski
Valuta kolumbijski peso (COP) = 100 sentava (centavo)
Kolumbija, država na sjeverozapadu Južne Amerike, graniči s Venezuelom na sjeveroistoku i istoku, Brazilom na jugoistoku, Peruom i Ekvadorom na jugu, Panamom na sjeverozapadu; jedina južnoamerička zemlja koja izlazi i na Tihi i na Atlantski ocean (Karipsko more), ima 3208 km morske obale.
Prirodna obilježja

Barranquilla

vulkanski vrh Ruíz

Medellín, utvrda

NP Tayrona
U svojem prostranstvu od više od 1 mil. km2 Kolumbija je zemlja velikih suprotnosti. Mogu se ipak izdvojiti tri gl. cjeline. Najdojmljiviji reljefni element su Ande koje se u Kolumbiji pružaju cijelom dužinom zemlje približno u smjeru JZ–SI. Uzdignute kao posljedica tektonske aktivnosti (podvlačenje Nazca i Karipske tektonske ploče pod Južnoameričku), svoju mladost pokazuju vulkanskom aktivnošću i mnogobrojnim, često razornim potresima. Zauzimaju oko trećinu površine zemlje, a pružaju se u tri gl. lanca međusobno odijeljena dolinama r. Magdalene i njezina pritoka Cauce. Na Z su Cordilerra Occidental (Zapadni Kordiljeri), u osnovi građeni ugl. od jurskih i krednih sedimentnih stijena ponegdje prekrivenih vulkanskim izljevima. Dva prijevoja niža od 1500 m i najniži lanac, najviši vrh Nevado de Cumbal (4764 m) na krajnjem J. S ist. strane C. Occidental strmo se spuštaju prema tektonskom jarku u kojem je 30 km široka i više od 500 km duga dolina r. Cauca. S njezine ist. strane uzdižu se Cordilerra Central (Središnji Kordiljeri), najviši dio kolumbijskih Anda. Građeni su pretežno od paleozojskih i mezozojskih metamorfnih i magmatskih stijena s mnogim mlađim izljevima lave i taložinama pepela. Vulkanski vrhovi premašuju 5500 m, npr. Volcán de Puracé (4686 m), Nevado del Huila (5750 m), Nevado del Tolima (5216) Nevado del Ruíz (5400 m). U erupciji potonjeg 13. XI. 1985. bujicama blata uzrokovanih topljenjem snijega uništen je gradić Armero, a stradalo je 25 tis. ljudi. U sjev. dijelu ovaj niz prelazi u raščlanjenu granitnu zaravan na visini od o. 2500 m. I od Sred. Kordiljera pruža se o. 800 km duga dolina r. Magdalene, široka 30–40 na J, a 60–80 km na S. Tu se, na visini 1000–3000 m nalazi populacijsko i gosp. središte Kolumbije. Još istočnije pružaju se Cordillera Oriental (Istočni Kordiljeri). Građeni su od boranih i rasjedanih marinskih sedimenata te starijih škriljevaca i gnajseva. Od J prema S šire se i uzdižu premašujući 4000 m u masivu Sumapaz. Tijekom kvartara tu su, na više od 2500 m, sedimentacijom u depresijama stvoreni visoki ravnjaci i kotline, među kojima je najvažnija Bogotska. Još sjevernije dosežu najveće visine (Sierra Nevada del Cocuy, 5493 m). Na S Kolumbije, u blizini karipske obale, nalazi se izdvojeni, tektonski uzdignut granitni masiv Sierra Nevada de Santa Marta s najvišim vrhom Kolumbije, Pico Cristóbal Colón (5775 m) čiji su najviši dijelovi iznad snježne granice. Druga velika cjelina su ravnice i od Anda koje zauzimaju oko 60% teritorija, ali na njima živi samo o. 2% st. Prostrana ravnica, mjestimično potpuno ravna, u područjima bliže Andama prekrivena je riječnim šljunčanim i pješčanim, a istočnije i prapornim nanosima. Rijeke su usjekle ponegdje i vrlo duboke doline koje su tek u ist. dijelovima malo šire, ali često poplavne. Na niskim hrptovima, najviše u razvođu Orinoka i Amazone, na površinu izlaze stari paleozoijski pješčenjaci i kristalinska podloga Gvajanskog štita. Spuštajući se s niskih brežuljaka i zaravni, rijeke stvaraju brojne brzake. Najmanja prir. cjelina su priobalne nizine uz Atlantski i Tihi ocean. Od Karipskog mora prema krajnjim izdancima Anda pruža se blago valovita nizina čiji su najniži dijelovi redovito poplavljivani i iz koje se uzdižu rijetki brežuljci. Pacifička nizina još je uža, pretežno močvarna. U njezinu sjev. dijelu uzdiže se Serranía de Baudó (do 1810 m), nastavak Panamske prevlake. Kolumbiji pripada i desetak otočića u otočju San Andrés y Providencia u Karipskome moru pred obalom Nikaragve te nenaseljeni atol Malpelo u Tihom oceanu, 500 km od kontinenta. Kolumbija se nalazi u trop. pojasu, proteže se kroz više od 16° geogr. širine, ali klima je još više određena reljefom. Tijekom godine temperaturne razlike su male, a sezonske razlike u padalinama rezultat su premještanja intertropske konvergencije. U sjev. dijelu prevladava suptropska (savanska) klima, a u južnome trop. kišna, obje modificirane u andskom dijelu. U ist. nizini u sjev. dijelu padne 100–2000 mm, u juž. 2000–3000 mm. U Andama se količina padalina povećava do 5000 mm u najizloženijim područjima. Sjev. nizine, zbog kišne sjene, primaju i manje od 500 mm, a slično je i u pojedinim riječnim dolinama i zaštićenim zavalama. Najviše padalina ima u pacifičkom primorju. Iako padalina ima cijelu godinu, mogu se izdvojiti slabo izražena kišna i sušna razdoblja, na S po jedno, a na J po dva. Na S sušnije je od prosinca do ožujka, a na J sušnija razdoblja su u siječnju i srpnju. Razlike najtoplijeg i najhladnijeg mjeseca ugl. su manje od 2 °C, osim u najvišim planinama. Do 1000 m visine (tierra caliente) prosj. temp. su 24–28 °C, na 1000–2000 m (tierra templada) su 18–24 °C, na 2000–3000 m (tierra fría) 12–18 °C. S visinom temp. se još smanjuju, a iznad 4600 m zona je vječnog snijega i leda. U pacifičkom primorju i u juž. dijelu istočnih ravnica prevladavaju bogate trop. kišne šume (selva) , a između Anda i Orinoka prostire se veliko savansko područje (llano) . U sušnijem području uz Karipsko more oskudniji su travnjaci i galerijske šume, u močvarnome priobalju ima mangrova. U andskom području vegetacija se mijenja po visinskim zonama, ali je u područjima jače naseljenosti snažno transformirana. U tim područjima mnoge šume uništene su paljevinskom poljoprivredom još u pretkolonijalno doba. Danas šume pokrivaju nešto više od pol. teritorija. Zahvaljujući geol. građi i obilju padalina, riječna mreža dobro je razvijena, a mogu se izdvojiti tri slijeva. Najvažnija kolumbijska rijeka Magdalena izvire u Andama na krajnjem J zemlje i teče na S strukturnom depresijom između Sred. i Ist. Kordiljera te se nakon 1497 km ulijeva u Karipsko more. U prošlosti važan prom. put, ali je zbog jake sedimentacije u donjem i erozijom u gornjem toku, uvelike izgubila tu funkciju. Gl. joj je pritok Cauca (1349 km), čija dolina razdvaja Zap. i Sred. Kordiljere, a prima još nekoliko manjih rijeka. Porječje Magdalene zauzima oko četvrtinu površine Kolumbije i u njemu živi oko 3/4 stanovništva zemlje. U Karipsko more još se ulijevaju Sinú i Atrato. Sve područje i od Anda pripada slijevu Atlantskog oceana. Sjev. dio odvodnjava Orinoco, prema kojem teče nekoliko velikih rijeka: Guaviare (s pritokom Inírida), Vichada, Meta, Arauca i dr. Juž. dio odvodnjavaju pritoci Amazone: Putumayo, Caquetá s pritokom Apaporis, Vaupés i dr. Zap. dio zemlje pripada slijevu Tihog oceana. Rijeke su ugl. kratke, ali strme i brze. Budući da odvodnjavaju područje s puno padalina, vrlo su bogate vodom. Najveće od njih su Baudó, San Juan, Dagua, Naya i Mira, koja izvire u Ekvadoru.
Stanovništvo

Bogotá, katedrala

crkva u Medellínu
Po broju st. Kolumbija je treća latinskoamerička zemlja (iza Brazila i Meksika). Većinu stanovništva (o. 58%) čine mestici, mješanci domorodačkoga, indijanskog st. i Europljana, većinom Španjolaca. Ostale skupine: bijelci (o. 20%), mulati (mješanci crnaca i bijelaca, o. 14%), crnci (o. 4%), zambosi (mješanci crnaca i Indijanaca, o. 3%). Domorodačko st., kojega je u doba dolaska Europljana bilo 1,5–2 mil., danas čini manje od 1% st., većinom Čipči (Chibcha). Služb. jezik je španjolski, lokalno se govore indijanski jezici koji ponegdje imaju status drugoga služb. jezika. Gustoća naseljenosti vrlo je neravnomjerna. U zap. pol. zemlje, pretežno u planinskim dolinama i zavalama te na visoravnima, živi više od 95% st., dok je ist. dio gotovo pust s gustoćom naseljenosti manjom od 3 st./km2, na velikim područjima i manje od 1 st./km2. Zbog snažnih migracija iz ruralnih područja udio grad. st. brzo raste i dosegao je 3/4 st., ali mnogi dijelovi velikih gradova nemaju grad. infrastrukturu i izgled. Gl. grad, Santa Fe de Bogotá, ima više od 7 mil. st. (šire grad. područje 7,6 mil.), i uvjerljivo je najveći grad. Ostali veći gradovi: Cali (2 392 900 st., aglom. 3 mil.), Medellín (2 mil., aglom. 3,3 mil.), Barranquilla (1 380 400 aglom. 2 mil.), Cartagene (952 000), Cúcuta (721 400) te još 20-ak gradova većih od 200 tis. st. Visoke stope rasta st. nakon II. svj. rata kulminirale su 1960-ih, a nakon toga se smanjile, za latinskoamer. prilike na umjerenu razinu od 20‰ (prosj. 1980–2002). Stopa rodnosti danas iznosi o. 22‰, a smrtnosti o. 6‰. Imigracija je slaba, a emigracija nešto jača, većinom prema susjednoj, naftom bogatoj Venezueli te SAD-u; mnoge su ilegalne. Očekivano trajanje života 72 g. Po dobnoj strukturi st. je dosta mlado, prosj. starost je 26 g., mlađih od 15 g. je o. 32%, a starijih od 65 g. samo o. 5%. U vjerskom sastavu dominiraju katolici (više od 90%), utjecaj crkve je snažan. Raste broj protestanata, ima nešto Židova, a mnogi su stanovnici zadržali i tradic. vjerovanja. Udio pismenih o. 92%; obvezno je osnovno petogodišnje školovanje, a sr. školu nastavlja o. 70% učenika. Visokoškolskih ustanova ima u različitim dijelovima zemlje, ali je koncentracija najvažnijih i najcjenjenijih u gl. gradu.
Gospodarstvo

rijeka Atrato

plantaža kave
Potkraj XX. st. gospodarstvo Kolumbije nekoliko je puta izmijenilo faze prosperiteta i stagnacije, ponajviše ovisno o kretanjima svj. cijena gl. izvoznih proizvoda: nafte, kave i ugljena. Programom ekon. liberalizacije (apertura) od poč. 1990-ih smanjene su carine, dereguliran financ. sektor, privatizirana velika drž. poduzeća i omogućene strane investicije. Ipak, rezultati su ostali ograničeni jer su strane investicije bile usmjerene samo na nekoliko sektora i postupno su opadale, a gospodarstvo je i dalje dosta nediverzificirano. Potkraj 1990-ih pojačala se kriza praćena rastom inflacije, kamata i javne potrošnje, zaustavljanjem gosp. rasta i nezaposlenošću do 20% te unutar. nemirima. Nakon kontroliranih devalvacija i sporazuma s MMF-om te porastom cijena nafte, stanje se postupno stabiliziralo. BNP po stanovniku još je ispod 2000 USD. Poljoprivreda je i dalje vrlo važan sektor gospodarstva jer zapošljava velik udio st. i umnogome sudjeluje u izvozu. Raznolikost klime i drugih prir. uvjeta u različitim visinskim zonama omogućuje raznolikost poljoprivr. proizvodnje. Najvažniji poljoprivr. proizvod je kava (3–4. u svijetu, o. 10% svj. proizvodnje), iako više nije onoliko važna kao 1970-ih kada je davala 80% vrijednosti izvoza. Uzgaja se ugl. u planinskom području između 900 i 1800 m n.m. Ostali važniji proizvodi: kakao, banane, šećerna trska, kukuruz, duhan, kasava, pamuk, a sve veće prihode donosi uzgoj cvijeća. Stočarstvo, posebice uzgoj goveda, najrazvijenije je u ist. dijelu Kordiljera te na savanama ist. nizina. Golemo šumsko bogatstvo slabo se iskorištava zbog nerazvijene prom. mreže, ali je zato izbjegnuta masovna deforestacija. Iako K. izlazi na dva oceana, ribarstvo je od sporednog značenja. Navažnija su rudna bogatsva nafta i ugljen. Iako po proizvodnji tih energenata ne spada u svj. vrh, oni čine velik udio u izvozu zemlje. Tradic. nalazišta nafte su u dolinama Magdalene i Catatumbâ, a 1980-ih otkrivena su nalazišta u regiji Llanos i u Amazoniji. K. je među 10 najvećih izvoznika kamenog ugljena. Ostala važnija rudna bogatstva: zlato, platina, obojene kovine te drago i poludrago kamenje, posebice smaragdi, po čijoj je proizvodnji K. vodeća u svijetu. Oko 3/4 el. energije dobiva se u hidroelektranama (uz još neiskorištene kapacitete), a taj jeftini izvor bio je važan poticajni čimbenik razvoja industrije. Ipak u pojedinim sušnim godinama tako snažna usmjerenost na HE pokazala se kao hendikep. Jači razvoj ind. počeo je 1950-ih kao dio plana samodovoljnosti, a domaća ind. zaštićena je visokim carinama. Među najvažnijim granama bile su industrije koje su zapošljavale velik broj radnika (tekst., kože i obuće, odjeće), ili koje su osiguravale ključne proizvode za domaće potrebe (prehr., crna i obojena metalurgija, kemijska). U novije vrijeme sve je važnija i petrokemijska, ind. vozila i strojeva i dr. Tradic. industr. područja su oko Bogote, Medellína i Calija, a otvaranjem prema svj. tržištu sve važnija postaju središta na karipskoj obali Cartagena, Barranquilla i dr. Turizam ima ograničeno, a zbog povremene nesigurnosti i oscilirajuće značenje; zemlju godišnje posjeti oko pola mil. stranih turista, a od turizma se zaradi oko 1 mlrd USD. Uvoz i izvoz po vrijednosti su ujednačeni, a bilanca najviše ovisi o svj. cijenama gl. izvoznih proizvoda: nafte i derivata, ugljena, kave, banana, cvijeća, smaragda, strojeva i vozila. Najviše se izvozi u SAD (više od 40%), zatim u Venezuelu, Ekvador, EU. Najvažniji uvozni proizvodi: industr. oprema, sirovine i poluproizvodi, roba široke potrošnje, vozila. Gl. partneri: SAD, Meksiko, Venezuela, Brazil, Japan, Njemačka i druge zemlje EU-a. Ilegalna trgovina drogom još je važan izvor prihoda, a procjenjuje se da je tijekom 1970-ih i 1980-ih premašivala vrijednost legalnog izvoza. Dinamičan reljef u najgušće naseljenom dijelu zemlje otežavajući je čimbenik u razvoju prom. sustava, posebice gradnji željeznice. Stoga je cestovni promet najvažniji oblik prometa. Gl. prometnice vode od karipske obale prema J dolinama Cauce i Magdalene, a najvažnija je transverzalna – od pacifičke luke Buenaventure. Bogotá je s karipskom obalom povezana i želj. prugom koja ima nekoliko odvojaka. Razvoj željeznice umanjio je nekadašnje veliko značenje unutar. plovidbe, ali se rijekama i dalje prevozi nešto tereta, ponajviše nafta. Luke na karipskoj obali (Cartagena, Barranquilla i Santa Marta) važnije su od pacifičkih (Buenaventura i Tumaco).
BNP (2002): 79,59 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 14%, industrija 30%, usluge 56%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 22%, industrija 18%, usluge 60%
Nezaposlenih (2003): 14,7%
Inflacija (1990–2001): 20,0%/god. (2003: 6,5%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 2,3%/god.
Uvoz (2003): 13,02 mlrd. USD
Izvoz (2003): 13,01 mlrd. USD
Povijest

figura, kultura Tumaco

zlatni ukrasni privjesak, XI–XV. stoljeće

zlatna maska, IX–XV. stoljeće
Prastanovnici Kolumbije bili su Indijanci plemena Čipči (Chibcha). Otkrili su je 1499. Amerigo Vespucci i Alonso de Ojeda; španj. konkistador Gonzalo Jiménez de Quesada zauzima je 1536–39. i naziva Nova Granada; 1538. utemeljen je gl. grad Santa Fé de Bogotá. Surovim mjerama osvajača starosjedioci su gotovo istrijebljeni; započinje uvoz crnih robova iz Afrike. God. 1740. uključena u španj. potkraljevstvo Nova Granada. Tijekom tog razdoblja kreolsko stanovništvo postupno preuzima vlast. Pokret protiv španj. vrhovništva jača od druge pol. XVIII. st. God. 1810. izbija ustanak u Bogoti, 1813. donesen je proglas o neovisnosti, oslobodilačka vojska pod vodstvom Simóna Bolívara zauzima 1819. Bogotu. Bolívar je izabran za predsj. novoustrojene federativne republike Velike Kolumbije (kongres u Cúcuti, 1821). Španjolci su napokon protjerani 1826. Raspadom te države 1830. u sastavu Nove Granade ostaju u drž. svezi samo K. i Panama. God. 1832. dobiva republikanski ustav. Prvi predsj. je Francisco de Paula Santander. Gl. polit. snage postaju Liberalna i Konzervativna stranka. God. 1849. predsj. postaje liberalni predstavnik, general José Hilario López, koji provodi niz reformi, 1850. ukinuto je ropstvo crnaca, a ustav je 1851. revidiran prema liberalnijim načelima. God. 1858. republika Nova Granada postaje konfederacija osam država koja 1863. mijenja ime u Sjedinjene Države Kolumbije. To razdoblje obilježava trajna polit. nestabilnost praćena oružanim sukobima. God. 1886. donesen je nov (centralistički) ustav (na snazi do 1958), dotadašnje federalne države postaju pokrajine Republike Kolumbije. God. 1899–1903. vođen je žestok građ. rat između liberala i konzervativaca, a 1903. dolazi do spora sa SAD-om oko Panamske prevlake. Uz pomoć SAD-a Panama se iste god. odcijepila od K. God. 1932–34. K. ratuje protiv Perua zbog pograničnih prijepora, a 1934. predsj. Alfonso López Pumarejo provodi niz soc. reformi (tzv. revolucija u tijeku). Poslije 1946. na vlast dolazi Konzervativna stranka. Nakon ubojstva predsjedničkoga kandidata lijevih liberala Jorgea Eliécera Gaitána (1948), u Bogoti izbija pobuna koja je ugušena i nastupa razdoblje krvavih građ. sukoba. Godine 1953. general Gustavo Rojas Pinilla izvodi državni udar, postaje predsjednik republike i vlada do 1957, kada je oboren s vlasti. U cilju okončanja polit. nestabilnosti, liberali i konzervativci sklapaju 1957. sporazum o ustroju Nac. fronte i o naizmjeničnom izmjenjivanju njihovih kandidata na vlasti. Prema tom dogovoru za predsjednika su izabirani liberal Alberto Lleras Camargo (1958–62), konzervativac Guillermo León Valencia (1962–66) te liberal Carlos Lleras Restrepo 1966. Nakon izbora 1970. izabran je konzervativac Misael Pastrana Borrero. Istodobno jača gerilska aktivnost radikalne ljevice. God. 1978. predsj. postaje liberal Julio César Turbay Ayala. Predsjednik Belisario Betancur (1982–86) pokušao je okončati dugogodišnji gerilski rat i otkloniti polit. nestabilnost u zemlji. Glavne gerilske skupine dobile su 1984. amnestiju i privremeno prekinule borbu. Za novoga predsjednika Virgilija Barca Vargasa (1986–90) stanje se ponovno pogoršalo, a paravojni “odredi smrti” započeli su krvave obračune s bivšim gerilcima. Tijekom druge pol. 1980-ih gerilski pokret ponovno se razbuktava, 1987. štrajkovi se šire cijelom zemljom. Od 1990. do 1994. predsj. je César Gaviria Trujillo, od 1994. do 1998. Ernesto Samper Pizano, od 1998. do 2002. Andrés Pastrana Arango, a od 2002. Álvaro Uribe Vélez (ponovno izabran 2006). Na prijelazu u XXI. st. K. i dalje potresa polit. nestabilnost, a moćna narkomafija (karteli) ima značajan utjecaj na politički i gospodarski razvoj zemlje. Od 2010. na čelu zemlje nalazi se Juan Manuel Santos.