kultura

kultura (lat.) 1. Ukupnost duhovnih tvorbi i materijalnih ostvarenja, vrijednosnih prosudbi i javnih normi, društv. ustanova, organizacije i oblika ponašanja ljudi u nekoj zajednici. Nezavisno od biol., psihol. i drugih poriva i dispozicija čovjeka, za k. je bitno da se ona usvaja učenjem te da se u komunikaciji unutar društv. zajednice potvrđuje, prenosi i dalje razvija. Izvorno, termin k. rabio se u rim. doba za obrađivanje zemlje te se pojam postupno razvijao u složenijim značenjima odgajanja uopće, štovanja određenoga kulta i sl. U suvremenijem smislu, termin prvi sustavno rabi njem. knjižničar J. Ch. Adelung (Povijest kulture, 1782), dok se u franc. tradiciji ranije javlja termin civilizacija (Descartes i dr.). Oba se pojma često i danas rabe istoznačno, ali se ističe i potreba razlikovanja pretežno znanstv.-tehnol. i materijalnih aspekata (civilizacija) od društv., duhovnih i umj. tvorbi (kultura). Za isto razlikovanje rabe se i izrazi materijalna i duhovna k. Postoji i više razlikovnih razina, pa se pojedine kulture (npr. Sumerana, Egipta ili Babilona) katkad nazivaju i civilizacijama (npr. drevnog Istoka). Pojam kulture također je dinamičan; širi pojmovi mogu sadržavati uže (supkulture), ili mogu biti paralelni (npr. urbana i seoska k.), sinkronijski i dijakronijski (suvremena, tradicijska k., k. epohe), mogu se rabiti u prostornom i nac. smislu (npr. hrvatska, mediteranska, srednjeuropska k.), mogu izražavati vrijednosna i polit. određenja (demokratska k., totalitarna k.), označavati kvalitetu nekog fenomena ili običaja (npr. kultura govora, jela i sl.) itd. Pojam, međutim, izražava uvijek neku sustavnu cjelinu. U svakodnevnom govoru izraz se rabi prvenstveno za duhovno i umj. stvaralaštvo, te takve aktivnosti i tvorbe, a u najužem, reduciranom smislu, za poželjan stil ponašanja (bonton). K. se tretira i kao poseban društv. “sektor” (npr. kultura, zdravstvo, gospodarstvo), o čemu vode brigu odgovarajuća drž. tijela i ustanove (ministarstva, agencije, udruge i sl. → kulturna politika). Premda je kultura stara koliko i čovjek kao društv. biće, a zanimanje za njezino istraživanje koliko i zanimanje određene ljudske zajednice da se u svojim posebnostima odredi prema nekoj drugoj zajednici, samo shvaćanje kulture mijenja se kroz povijest, te je i u suvr. doba, pri razvitku raznovrsnih područja kult. istraživanja i uspostavljanja same znanosti o kulturi, teško naći neku jedinstvenu definiciju kulture. Utvrđeno je o. 250 različitih određenja (A. Kroeber, C. Kluckhohn). Posebna istraživanja k. razvila su se u XIX. st., najprije kroz suočavanje i potrebu objašnjenja tzv. primitivnih kultura, te kroz zapažanja etnologa i antropologa da svaka od tih kultura tvori određenu dostatnu cjelinu koja na razne načine, ali uvijek kompleksno, rješava čovjekov odnos s prirodom i s vlastitom i drugim zajednicama. Na taj suvr. način prvi definira k. E. B. Tylor, kao “složenu cjelinu koja uključuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, običaje i sve druge sposobnosti i navike koje je čovjek dobio kao član društva” (Primitivna kultura, 1871). Bez korištenja samog termina kultura, prva još u antici zapisana posve kult. istraživanja iznosi u svojoj Povijesti Herodot, opisujući kulturu (vjerska shvaćanja, društv. običaje, umijeća i dr.) Egipćana, Perzijanaca, Skita i drugih, te uspoređujući te kulture s helenskom. On je, za razliku od poslije dugo dominantnih ksenofobičnih (također i eurocentričkih) gledišta na druge kulture, ujedno i prvi poštovalac kulturne različitosti (što će se afirmirati tek u doba prosvjetiteljstva), kao i prvi teorijski tumač kulturnog razvitka (izvodeći ga iz klimatskih uvjeta). Ti su pojmovi i danas ključni za razumijevanje i očuvanje različitih kultura, kao i poticanja razvitka kulturnog identiteta kao jednog od temeljnih određenja čovjeka u zajednici. Posebno su danas aktualna pitanja očuvanja kult. identiteta u kontekstu globalizacije kulture, te njezine medijske i komerc. unifikacije u tzv. masovnoj kulturi. Različitost, ali i povezanost pojedinih kultura, danas se drži posebnom vrijednošću te se u demokr. državama potiče praksa kulturnog pluralizma i multikulturalnosti. Kulturom se kao posebnim područjem znanstv. istraživanja bavi → kulturologija. 2. U biologiji, kultura bakterija, laboratorijski uzgoj bakterija na nekoj hranjivoj podlozi radi utvrđivanja mogućih patogenih mikroorganizama te dijagnosticiranja bolesti; kultura tkiva, uzgoj stanica ili dijela tkiva organizma radi promatranja reakcija na djelovanje virusa, kancerogenih i drugih tvari, te lijekova, hormona i dr. Tim su tehnikama razvijeni razni lijekovi, cjepiva protiv zaraznih bolesti i dr., a omogućena je i komerc. proizvodnja pojedinih biljaka željenih svojstava.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: