Lučić, Ivan

Ivan Lučić
Lučić (Lucić, Lucius, Lucich, Lucio), Ivan, hrvatski povjesničar (Trogir, prije IX. 1604 – Rim, 11. I. 1679). Iz patricijske obitelji, obrazovanje stekao u Trogiru i Italiji. Njegovo prvo djelo, Život sv. Ivana ispovjednika, trogirskoga biskupa (Rim, 1657), važno je vrelo za hrvatsku povijest od XI. do XIII. stoljeća. U svojem glavnom povijesnom djelu Šest knjiga o Kraljevstvu Dalmacije i Slavonije iscrpno se služio građom iz arhiva, gradskih kancelarija te javnih i privatnih knjižnica, od kojih su neka djela i izvori ostali sačuvani samo kod njega. Djelo je dovršeno 1662. i obuhvaća povijest Dalmacije od rimskoga doba do 1480. Tiskano je u Amsterdamu u više izdanja, najpotpunije je ono iz 1668. Na temelju izvorne građe napisao i povijest rodnoga grada koje obuhvaća i događaje sa šireg područja srednje Dalmacije do sredine XV. stoljeća (Povijesne uspomene o Trogiru, koji se sada zove Traù, Venecija, 1674). U Veneciji je objavljeno i Lučićevo djelo Dalmatinski natpisi s natpisima i epigrafskim spomenicima. Njegovom zaslugom 1670. u Amsterdamu iz tiska izlazi i djelo Petronija Arbitra Satirikon s jedinim sačuvanim fragmentom opisa Trimalhionove gozbe, prema rukopisu koji je pronašao Marin Statilić u knjižnici obitelji Cipiko u Trogiru. Uz druga povijesna djela, Lučić se bavio i arheologijom, geografijom, matematikom, fizikom, astronomijom, graditeljstvom te proučavanjem starokršćanskih spomenika, rimskih mozaika i natpisa. Pokopan je u hrvatskom Zavodu sv. Jeronima u Rimu.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: