montanisti, u ranome kršćanstvu, sljedbenici montanizma, učenja prozvanog po frigijskom svećeniku Montanu (II. st.). Sebe je držao glasnikom Duha Svetoga i dopuniteljem Kristove objave, naviještao je skori Kristov dolazak i svršetak svijeta (hilijazam). Zbog toga je zahtijevao moralni rigorizam, stroge postove, zabranu drugog braka i dr., a služb. crkv. hijerarhiji suprotstavljao je karizmatike. Raširenosti sljedbe pogodovale su teške prilike za vrijeme cara Marka Aurelija (kuga, ratovi, društv. bijeda), pa se brzo raširila iz Frigije u Afriku, potom u Italiju i Galiju. Potkraj života pridružio im se i glasoviti crkv. pisac Tertulijan. Učenje je najprije osudila mjesna sinoda frigijskih biskupa, a zatim i opća Crkva. Tragove montanizma nalazimo sve do VII. st.