napuljska škola

napuljska škola, naziv za značajke opernog stvaralaštva iz druge pol. XVII. i XVIII. st., usredotočenog u Napulju. U ono je vrijeme Napulj bio vodeće glazb. središte u Europi, u njemu se školovao niz istaknutih skladatelja, a glazb. je stvaralaštvo bilo okrenuto tipizirano oblikovanoj operi, koja je bila od znatnog utjecaja na razvoj svoje vrste. U operu je uvodila tzv. tal. uvertira, u strukturi su prevladavali recitativi, u kojima se odvijala dram. radnja, i arije, os. tipa da capo, u kojima je dominirao glazb. element i koje su na tipizirani način pružale pjevačima prilike da pokažu svoje virtuozno pjevačko umijeće. Pritom su znatnu ulogu igrali kastrati. N. š. osobito je zaslužna za razvoj vedre komične opere (opera buffa), čemu je osobito pridonijela lokalna glazb. komedija na napuljskom narječju (commedia musicale napoletana), od 1674. prikazivana u plemićkim palačama, a od 1709. i na javnim pozornicama. Među najistaknutijim predstavnicima N. š. bili su A. Scarlatti, N. Porpora, J. A. Hasse, G. B. Pergolesi, N. Jomelli, T. Traeta, N. Piccinni, G. Paisiéllo i D. Cimarosa.