narječje ili dijalekt, poseban oblik jezika nekoga širega kraja, odlikuje se posebnostima (glasovnima, obličnima, rječničkima i dr.) u odnosu na narječja drugih krajeva. U dijalektologiji hrv. jezika n. je pojam viši od pojma dijalekta, pa su hrv. narječja (narječja kojima govore Hrvati) kajkavsko, čakavsko, štokavsko i torlačko. Tako npr. kajkavsko narječje ima 15 dijalekata, koji se onda dijele na govore, no između tih dviju razina neki dijalekti imaju poddijalekte (npr. međimurski ih ima tri), neki skupine govora. Od tih narječja središnjega južnoslav. jezičnoga dijasistema (u prijašnjoj literaturi: hrvatski ili srpski, hrvatsko(-)srpski, srpsko(-)hrvatski), Bošnjake (Muslimane) i Crnogorce obuhvaćaju neki štokavski dijalekti, a Srbe neki štokavski dijalekti i torlačko narječje.