Nova godina, dan kojim počinje nova godina. Po današnjem općem kalendaru, za početak nove godine uzima se 1. siječnja. Taj dan ide od Rimljana ←153. Kršćanstvo prihvaća taj datum tek u XII. st. (ali crkv. godina broji se od prve nedjelje došašća, između 27. XI. i 3. XII.). Žid. je N. g. Roš hašana (prvi ili drugi dan sedmoga mjeseca, što je u rujnu ili listopadu). Razne su kulture imale početak nove godine u razna doba, no često je to bilo povezano s poč. poljoprivr. ciklusa, s proljećem. Tako je rim. godina počinjala s mjesecom posvećenom Marsu (Martius), prvotno bogu vegetacije, s ožujkom (odatle brojenje mjeseci, pa je tako npr. december deseti mjesec, tj. “prosinac”). Slično i slav. godina, čiji je hod u pretkršć. vrijeme počinjao s proljećem, što se vidi npr. po jurjevskom praznovanju (23. travnja), jer je sveti Juraj zamjena za pretkršć. vegetacijskoga Jarila (usp. jar, jara, jaro toplo vrijeme, proljeće), a nazivi za mjesece povezani su s vegetacijom i izmjenom vremena. Staroegipatska je godina počinjala 19. ili 20. VII., na dan izlaska zvijezde Siriusa, zbog promjene Nila za natapanje. I N. g. u Mezopotamiji padala je na dan poč. proljeća (na proljetnu ravnodnevicu). U ant. Grčkoj u nekim se krajevima za početak nove godine uzimao zimski suncostaj, u nekima proljetna ravnodnevica. Poč. nove ere po islam. kalendaru pada na pov. datum, na dan Muhamedova bijega iz Meke u Medinu (petak, 16. srpnja 622). Tako je i početak nove ere kratkotrajna kalendara Franc. revolucije bio 22. IX. 1792, a kalendar je slika poljoprivr. radova i izmjene vremena.