Novi Zeland

Službeni naziv: Novi Zeland, New Zealand (engl.), Aotearoa (maorski)
Površina: 270 534 km2
Stanovništvo (procjena 2003): 4 009 000 (14,8 stanovnika/km2); 86% gradsko
Glavni grad Wellington, 182 300 stanovnika (aglomeracija 474 000 stanovnika) (procjena 2005)
Upravna podjela 16 regija (region)
Službeni jezik engleski, maorski
Valuta novozelandski dolar (NZD) = 100 centa
Novi Zeland, država u Oceaniji, više od 1600 km ji od Australije. Nema kopnenih granica. Pripada mu otočje Tokelau udaljeno više od 3000 km prema S–SI, a u slobodnoj asocijaciji s Novim Zelandom su samostalna otočja u Polineziji – Niue i Cookovo otočje, udaljena više od 2000 km na SI. Izlazi na Tihi ocen i Tasmanovo more (Tihi ocean), ima o. 15 000 km morske obale.
Prirodna obilježja

gejzir Pohutu, kraj rezervata Whakarewarewa

Dunedin

Christchurch

Auckland

Queenstown i jezero Wakatipu

Wellington
N. Z. je otočna zemlja u juž. Tihom oceanu, a glavninu teritorija čine dva gl. otoka, Sjeverni (114,6 km2) i Južni (151,8 km2), koje razdvaja Cookov prolaz. Reljef, tektonska i vulkanska aktivnost uvelike su određeni položajem N. Z. na dodiru dviju litosfernih ploča – Indo-australske i Tihooceanske, tj. nalazi se na “pacifičkom vatrenom prstenu”. I sam Cookov prolaz nastao je poprečnim rasjedom tijekom pliocena. Dominantni reljefni oblik Juž. otoka su Juž. Alpe, mlado nabrano gorje koje se u duljini od o. 500 km proteže duž cijelog otoka. Njihova sjeverozap., strmija strana, građena je pretežno od metamorfnih paleozojskih stijena, a blaža, jugoist. strana od trijaskih i jurskih sedimentnih stijena. U sred. dijelu gorja nalazi se Mt. Cook (Aorangi na maorskom), s 3764 m najviši vrh otoka i cijelog N. Z. Visoko gorje (15-ak vrhova viših od 3000 m) raščlanjeno je mnogobrojnim riječnim tokovima i djelovanjem ledenjaka kojih ima i danas (najveći je Tasmanov, dug više od 25 km). U sjev. dijelu Juž. Alpe granaju se u više nižih gorja (Richmond Range, Tasman Mountains i dr.). Zap. priobalje vrlo je usko, obala dosta nepristupačna, a u juž. dijelu vrlo razvedena s fjordovima. Prema I gorje se postupno spušta u blago valovito pobrđe i 70-ak km široku nizinu (Canterbury Plains), najprostranije nizinsko područje zemlje. Prema J nizina prelazi u slabije plodno, blago valovito brežuljkasto područje Otago Plateaua. Sjev. otok je niži, znatno razvedeniji i vulkanski aktivniji, jer se na tom dijelu Pacifička ploča podvlači pod Indo-australsku. U sred. dijelu uzdiže se vulkansko visočje na otprilike 1000 m visine s mnogobrojnim vrućim i blatnim izvorima, gejzirima, solfatarama, ugaslim i živim vulkanima – Mount Tongariro (1968 m), Mount Ngauruhoe (2291 m) i Mount Ruhapeu (2797 m, najviši vrh Sjev. otoka) koji je bio aktivan 1995. i 1996. Na krajnjem JZ izdvojeno se uzdiže pravilni stožac ugaslog vulkana Mount Taranakija (ili Mount Egmont, 2518). Prema SI od vulkanskog područja prostire se pitoma zona riječnih dolina i terasa, a dalje prema SZ nizak poluotok s dugim pješčanim plažama na zap. obali; s mnogobrojnim zaljevima na I, obala je mjestimično močvarna. Duž jugoist. obale pruža se mlado nabrano gorje, nastavak planina s Juž. otoka, ali ovdje doseže visine 1600–1800 m. Oko dva velika nalazi se više manjih otoka: Steward (1746 km2), Chatham (963 km2), Kermadec (34 km2) i dr. N. Z. smješten je u juž. umjerenom pojasu, što znači da ima četiri godišnja doba, ali zbog pružanja kroz 13° g. š. razlike sjev. i juž. dijelova su velike, krajnji S ima suptropsku, a krajnji J hladnu klimu. Zbog okruženosti oceanom godišnje temperaturne amplitude nisu jako izražene. Sr. srpanjske temp. kreću se između 5 °C na J i 12 °C na S, u planinama su oko -15 °C. Sr. siječanjske temp. su između 14 °C na J i 19 °C na S. Zbog zap. vjetrova koji donose vlagu jako se razlikuju zap. i ist. strane otoka, os. na Juž. otoku. Zap. priobalje i padine Juž. Alpa primaju između 3000 i 6000 mm padalina, dok ist., zavjetrinska strana ima 500–900 mm padalina i puno više vedrine. Na Sjev. otoku ima između 1000 i 1500 mm padalina. Na višim planinama snijeg se trajno zadržava. Šume pokrivaju 29% površine. Prir. vegetacija N. Z. je miješana vazdazelena šuma koja je pokrivala veći dio zemlje, osim sušnijeg ist. dijela Juž. otoka. Dugotrajna izolacija uvjetovala je razvoj mnogih endemskih vrsta. Neke od vrsta unesenih s drugih kontinenata (reforestacija, zaštita od erozije) brzo se šire ponegdje ugrožavajući autohtone. Potonje su (kao i autohtone životinje) ugrožene i uvezenim životinjama (jeleni, zečevi, oposumi, domaće životinje) koje su se brzo razmnožile jer nisu imale neprijatelja. Na Sjev. otoku rijeke ugl. teku radijalno sa sred. vulkanskog visočja. Najdulja rijeka je Waikato (425 km) koja istječe iz jezera Taupo (606 km2) u sred. dijelu otoka, ulijeva se u Tasmanovo more blizu Aucklanda. Na Juž. otoku većina rijeka izvire iz ledenjačkih jezera i teče prema JI. Najduža je Clutha (340 km), vodom najbogatija novozelandska rijeka. Ostale veće su Oreti, Rangitata, Waitaki i dr. Na Juž. otoku mnogobrojna su ledenjačka jezera nastala u ledenjačkim dolinama – Wakatipu, Wanaka, Hawea, Te Anau i dr. Najveće jezero Taupo nastalo je u kalderi ugaslog vulkana.
Stanovništvo

maorski ratnik
Od o. 4 mil. st. N. Z. gotovo 80% čine bijelci, većinom brit. podrijetla. Od ostalog st. najbrojniji su Maori, autohtono st. polinezijskog podrijetla. Danas ih ima između 400 i 500 tis. Nakon dolaska Europljana njihov je broj naglo pao (bolesti, borbe s Englezima i međusobno, naročito nakon što su dobili vatreno oružje) i poč. XX. st. bilo ih je 40-ak tis. Manje skupine (po o. 5%) čine doseljenici iz Oceanije i Azije (Kinezi i Indijci). Služb. jezici su engleski i maorski. Opća gustoća je mala, oko 15 st./km2 i vrlo neravnomjerna, jer na manjem, Sjev. otoku, živi više od 3/4 st. Najgušće je naseljeno područje s od vulkanskog visočja (osim krajnjeg SZ) te zona uz Cookov prolaz na Sjev., a sjeveroist. priobalje na Južnom otoku. Stupanj urbanizacije je visok. Najveći je grad Auckland (429 900 st., aglomeracija koja obuhvaća i Manukau s o. 400 000 st. ima više od 1,2 mil. st.). Ostali veći gradovi: Christchurch (369 300), gl. grad Wellington (182 300 st., aglomeracija 474 000 st.), Hamilton (155 400), Dunedin (115 300), Tauranga (113 800) i dr. Porast broja st. tijekom XX. st. bio je dosta brz, najviše zbog useljavanja. Poč. XX. st. bilo je o. 1 mil. st., sred. stoljeća 2 mil., a 1975. 3 mil. st. Otada st. raste po stopi 11–12‰ godišnje. Rodnost iznosi o. 14, a smrtnost 7–8‰. Mlađih od 15 g. je 22%, a starijih od 65 g. 12% od ukupnog broja st. Medijalna starost je 33 g., a očekivano trajanje života visoko, o. 78 g. Religijska struktura vrlo je složena. Najveću skupinu, o. 1/4 st., čine anglikanci, o. 18% prezbiterijanci, 15% je katolika, ima metodista, baptista te domaćih, maorskih vjerovanja, a oko 1/4 st. izjašnjava se nereligioznim. Pismenost je praktički potpuna, obvezno obrazovanje traje 10 g. i besplatno je, neke škole poučavaju na maorskom jeziku.
Gospodarstvo

uzgoj ovaca

rijeka Wanganui u Nacionalnom parku Tongariro

jezero Tekapo i kamena crkva Dobrog pastira
N. Z. je visokorazvijena zemlja izrazito usmjerena na svj. tržište, posebice u sferi poljoprivr. proizvoda. Nizom reformi tijekom 1990-ih (privatizacija, ukidanje nekih subvencija, smanjenje javne potrošnje) ekonomija je liberalizirana i otvorena stranim ulaganjima, počela je diverzifikacija, što je rezultiralo smanjenjem inflacije i nezaposlenosti te višim stopama gosp. rasta. BNP po stanovniku premašuje 15 000 USD. Više od 2/3 zaposlenih i dohotka odnosi se na tercijarni sektor. Iako se ne ističe udjelom u BNP-u, poljoprivreda je vrlo važna grana gospodarstva jer s industrijom vezanom uz nju daje polovicu vrijednosti izvoza. Prevladavaju veliki i zbog toga ekonomični poljoprivr. posjedi, a tradicionalno je najvažniji uzgoj ovaca (6. u svijetu po broju ovaca, 3. po proizvodnji ovčetine i janjetine te vune). U novije vrijeme, nakon ukidanja subvencija, postupno se smanjuje ovčarstvo (poč. 1980-ih 70 mil., poč. 2000-ih 40 mil. grla), a raste važnost mliječnoga i mesnoga govedarstva (proizvodnja maslaca 4. u svijetu, mlijeka u prahu 1. u svijetu). Ratarstvo je pretežno usmjereno na domaće tržište. Uzgajaju se žitarice (ječam, pšenica, kukuruz, zob), krumpir, krmno bilje, duhan, uljana repica. Voćarstvo se postupno okreće svj. tržištu, pogodnost je plasman svježeg voća na velika tržišta sjev. hemisfere u suprotnoj sezoni. Uzgajaju se agrumi, jabuke, breskve, nektarine, sve više i grožđe. Od ulova u ekskluzivnoj ekon. zoni polovica se izvozi, uzgajaju se losos, pastrva, rakovi. U šumarstvu važnije postaje korištenje uzgojenih vrsta nego autohtonih, koje se nalaze u teško dostupnim ili zaštićenim područjima i sporo rastu. Ruda ima raznolikih, ali većinom u malim količinama. Najvažnije su zlato, nešto ugljena, željezo iz morskog pijeska, nešto nafte, a u novim nalazištima i plina. Najveći udio el. energije dobiva se iz obnovljivih izvora – na rijekama bogatim vodom (posebice na Juž. otoku) izgrađene su mnogobrojne hidroelektrane, a N. Z. je među vodećim zemljama u iskorištavanju geotermalne energije. Zbog izoliranosti od početka je razvijana raznovrsna ind., ali su zbog globalizacije i smanjenja carina potkraj XX. st. neke grane napuštene. Među najvažnijim ind. su neke energetski zahtjevne (proizvodnja aluminija, željeza, umjetnih gnojiva), zatim raznovrsna ind. vezana uz poljoprivredu (prerada mesa, mliječnih proizvoda, vune, kože, ribe, voća…), drvna i papirna, proizvodnja plovila, petrokemijska. Usprkos udaljenosti od gl. emitivnih središta, turizam je dosta razvijen, zemlju godišnje posjeti o. 2 mil. stranih turista. Vanj. trgovina vrlo je razvijena, uvoz je nešto veći od izvoza. Najviše se izvozi meso, mlijeko i njihove prerađevine, riba, drvo i drvni proizvodi, vuna, voće i povrće, strojevi, kovinski proizvodi. Uvoze se nafta, vozila, strojevi i oprema, el. i elektron. uređaji, tekstil, prehr. proizvodi. Gl. partneri: Australija, SAD, Japan, Vel. Britanija, Kina, Njemačka. Stupanj automobilizacije visok je u svj. razmjerima, a cestovna mreža dosta gusta, pa su sva područja dobro dostupna. Ipak, u unutar. povezivanju na veće udaljenosti vrlo je važan zračni promet, većina gradova ima aerodrom, a međunarodni su u Aucklandu, Wellingtonu i Christchurchu. Želj. mreža je uskotračna, a želj. promet privatiziran. U povezivanju dvaju otoka važan je prijevoz trajektima (Wellington–Picton) za cestovna vozila i vlakove. S obzirom na okrenutost svj. tržištu, važan je pom. promet, najvažnije luke su Auckland, Tauranga, Whangarei, Napier i Wellington na Sjev., a Lyttelton (kraj Christchurcha) i Port Chalmer (kraj Dunedina) na Juž. otoku.
BNP (2003.): 62,26 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2004):
poljoprivreda 5%, industrija 27%, usluge 68%
Udio zaposlenih po sektorima (2002):
poljoprivreda 8,8%, industrija 22,7%, usluge 68,5%
Nezaposlenih (2003): 4,5%
Inflacija (pros. 1990–2001): 1,6%; (2004: 1,5%)
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–2002): 3,2% (2003: 3,6%)
Uvoz (2003): 23,35 mlrd. USD
Izvoz (2003): 20,90 mlrd. USD
Povijest

tradicionalni maorski totem

tipične maorske kuće, Rotorua
Prvi stanovnici došli su iz ist. Polinezije o. 800. Drži se da su njihovi potomci Maori. Kultura N. Z. toga vremena dijeli se na arhajsko doba i klas. maorsko doba. Europljanima N. Z. otkriva niz. ekspedicija predvođena Abelom Janszoonom Tasmanom 1642. Prve podrobnije vijesti donosi tek James Cook 1769–70. Nakon toga na otok često dolaze Rusi, Amerikanci i Francuzi, a kitolovci ondje osnivaju svoja uporišta. Poč. XIX. st. na otok se naseljavaju Englezi, posebice protest. misionari. Europu je Maorima otkrio poglavica sjev. plemena Hongi Hika, koji je posjetio Englesku, a ondje dobivene darove u Australiji zamijenio za vatreno oružje (poč. XIX. st.). God. 1841. N. Z. postaje brit. krunska kolonija, a 1852. donesen je prvi statut kolonije (Constitution Act); N. Z. dobiva ograničenu autonomiju s izabranom vladom. Od 1840-ih traje otpor Maora (koji su već do sred. XIX. st. ugl. prihvatili neku od kršć. konfesija). God. 1858. Maori za kralja izabiru Potataua I. Otpor Maora skršen je do 1871, nakon čega su prisiljeni na povlačenje u unutrašnjost. God. 1907. N. Z. stječe status dominiona, nakon I. svj. rata postaje član Društva naroda. Neovisnost je proglašena 1931; član Commonwealtha. Za II. svjetskoga rata novozelandske postrojbe istaknule su se na više bojišta. Godine 1935–49. na vlasti su laburisti, a potom Nacionalna stranka. Od 1951. Novi Zeland je član ANZUS-pakta (Australija, Novi Zeland, SAD), 1954. pristupa SEATO-paktu (Savez jugoistočne Azije). Tijekom idućih desetljeća na vlasti se smjenjuju laburisti i konzervativna Nacionalna stranka. Na čelu vlade u tri mandata, od 1999. do 2008, bila je laburistkinja Helen Clark, a od 2008. i opet od 2011. premijer je John Key iz Nacionalne stranke.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: