orkestar

orkestar, početkom XVIII. stoljeća

orkestar, razmještaj velikoga simfonijskog orkestra: 1. dirigent; gudači (2-6): 2. prve violine, 3. druge violine, 4. viole, 5. violončela, 6. kontrabasi; posebni instrumenti (7-8): 7. glasovir /čelesta/ orgulje, 8. harfe; drveni puhači (9-12): 9. klarineti, 10. oboe i engleski rog, 11. fagot i kontrafagot, 12. flaute i piccolo; limeni puhači (13-16): 13. rogovi, 14. trube, 15. tromboni, 16. tuba; udaraljke (17-18): 17. triangl, bubanj, činele, 18. timpani

orkestar, Zagrebački simfoničari
orkestar (grčki: orkéstra mjesto u kazalištu između pozornice i gledališta na kojem su se nalazili zbor, svirači i plesači), glazbeno-izvođačko tijelo razne veličine, sastavljeno od raznovrsnih glazbenika, koji pod vodstvom dirigenta izvode skladbe namijenjene takvim sastavima. Prema zastupljenosti glazbala, orkestri mogu biti jednovrsni – gudački (violine, viole, violončela, kontrabasi), puhački (flaute, oboe, klarineti, fagoti, trube, tromboni, rogovi, saksofoni), tamburaški i mandolinističko-gitaristički (bisernice, bračevi, bugarije, berde, mandoline, gitare), harmonikaški (samo harmonike) – ili mješoviti (gudački, puhački, trzalački i razne udaraljke: timpani, bubnjevi, zvona, ksilofoni, katkad harfa, klavir i orgulje). Po veličini su komorni (20–25 svirača) ili veliki (simfonijski, operni s 50–60 i više svirača), a po namjeni vojni, simfonijsko-operni, zabavno-plesni, revijski. Tijekom stoljeća orkestar je prošao više razvojnih faza s promjenama i nadopunjavanjima prema zahtjevima glazbeno-stilskih razdoblja i usavršavanju postojećih i stvaranju novih glazbala.
S gledišta stilskih razdoblja orkestri se dijele na barokne, klasične, ranoromantične i kasnoromantične, te suvremene. U svakom od tih razdoblja bili su uspostavljeni odgovarajući standardi, prema kojima se danas oblikuju orkestri za stilsko-autentično izvođenje skladbi iz određenoga stilskog razdoblja. Danas nema standardiziranog orkestra, sastav se uvijek prilagođuje zahtjevima partiture.