Paganini, Niccolò

Niccolò Paganini
Paganini, Niccolò, talijanski violinist i skladatelj (Genova, 27. X. 1782 – Nica, 27. V. 1840). S 11 godina počeo javno nastupati, 1805–10. bio solo violinist u Lucci, do 1827. koncertirao po europskim gradovima, 1818. u Beču dobio naslov carskoga komornog virtuoza. Poslije godine provedene u Parizu (1833), vratio se u Italiju. U violinsku tehniku nije unio neke novosti, ali ju je znatno usavršio. Isticao se tehničkim bravurama, često je upotrebljavao flažoletne tonove, dvostruke trilere, pizzicate s prstima lijeve ruke uz istodobnu kantilenu gudalom, majstorski svirao na jednoj žici. Majstorstvo u sviranju i sugestivno interpretiranje stvorilo je famu da je u vezi s paklom, pa je Crkva zabranila da bude pokopan na posvećenom groblju. Svojim je sviranjem utjecao na stvaralaštvo više istaknutih skladatelja XIX. stoljeća, a sam je skladao 24 capriccia za violinu solo, violinske koncerte, sonate za violinu i gitaru, varijacije i komorne skladbe.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: