partikularno pravo (srednjovj. lat. ius particulare), skup prav. normi u jednom prav. sustavu koje ne vrijede za područje cijele državu i sve njezine građane, nego samo u jednom njezinu dijelu (gradu, pokrajini, regiji ili federalnoj jedinici), ili za određenu skupinu njezinih građana. U međunar. pravu, dio prava koji je uži od univerzalnog prava i ne smije biti u suprotnosti s njim, a čine ga međunar. ugovori, partikularno običajno pravo i jednostrani pravni poslovi. Definirano je statutom Međunar. suda i sudskom praksom.