Perzija

Perzija, povorka ratnika, reljef s palače Apadana u Perzepolisu, ←VI. st.

Perzija, stubište u Perzepolisu, o. ←500.

Perzija, grobovi posljednjih ahemenidskih vladara usječeni u stijene, o. ←486.

Perzija, ruševine hrama u Pasargadi, ←VI. st.

Perzija, ostaci palače u Perzepolisu

Perzija, Krilati genij, reljef u Pasargadi, ←VI. st.

Perzija, brončani idol iz Luristana ←VII. st.
Perzija. Arheološko istraživanja svjedoče o naseljenosti ovog područja daleko u pretpovijenom razdoblju (oko ←100 000 godina), a oko ←6000. na području Perzije istodobno su nastale razvijene poljoprivr. i protogradske zajednice. Naziv Perzija izvedenica je od perz. Fars odn. Pars (grč. Persis), a nastao je nakon doseljenja Perzijanaca na Iranski plato o. ←1600, te je označavao područje današnjega južnog Irana. Iz tog su se područja, nakon propasti Asirskoga Carstva (612), Perzijanci proširili o. ←600. na zapad i sjever, prema državama Elamu i Mediji. Prvo Perzijsko Carstvo nastalo je u vrijeme Kira II. (←559–←530) iz dinastije Ahemenida koji je ←550. kraj Pasargade porazio Medejce, a ubrzo je svoju vlast proširio na područje Anatolije, Levanta i Mezopotamije. Kirov nasljednik Kambiz (←530–←522) osvojio je Egipat ←525. U vrijeme Darija (←522 –←486) Perzijanci su osvojili dijelove Tracije i Makedonije na Z te Indiju. Darije je utemeljio Perzepol(is) kao gl. grad carstva i izgradio palače u Suzi. Tijekom ratova s Grcima Perzijanci su, za Darija i Kserksa I. (←486–←465), doživjeli prve voj. poraze (Maraton ←490, Salamina ←480. i Plateje ←479), te su bili prisiljeni na sklapanje mirovnih ugovora s grč. državama. Tijekom ←IV. st. uslijedile su dinastičke borbe koje su dovele do pada dinastije Ahemenida i do Aleksandrova osvajanja Perzije ←331. Nakon smrti Aleksandra III. Velikog P. je ušla u sastav Seleukidskoga Kraljevstva. U razdoblju od o. ←250. do ←226. najvećim dijelom P. vladala je dinastija Arsakida, pa je P. tada bila u sastavu Partskog Carstva. God. ←224. utemeljitelj dinastije Sasanida, Ardašir I. (224–241), porazio je vojsku posljednjega partskog kralja Artabanusa IV. i utemeljio Novoperzijsko (Sasanidsko) Carstvo. Sasanidi su svoje carstvo nazivali “Gospodstvo Iranaca”, a ono je opstalo do 651. U ant. razdoblju najveći neprijatelj sasanidske P. bilo je Rim. Carstvo, a dvije su države vodile ratove oko sjev. Mezopotamije i Armenije. God. 298. sasanidski vladar Narzes (293–302) doživio je težak poraz od Rimljana, mirovnim ugovorom Armenija je ostala pod rim. vrhovništvom, a Rim. Carstvu prepušteni su i dijelovi sjev. Mezopotamije. Od kraja IV. st. sasanidska P. ulazi u razdoblje dinastičkih sukoba i bezvlašća što je izazvalo kontinuirane ratove protiv Biz. Carstva tijekom V. i VI. st. Posljedni procvat sasanidska P. doživjela je za vladanja Hosroea I. Anuširvana kada je dostigla svoj najveći terit. opseg. God. 602. Hosroe II. Parvez (590–628) obnovio je rat protiv Bizanta, ali ga je nakon početnih uspjeha god. 622. biz. car Heraklije I. prisilio na povlačenje. God. 628. Heraklije je pobjedonosno okončao vojnu protiv Perzije i prisilio Perzijance na niz terit. ustupaka u Siriji, Palestini i Maloj Aziji. Poč. VII. st. pojavljuje se nova sila – Arapi, koji su već 604. potukli vojsku Hosroea II. Posljednji vladar iz sasanidske dinastije, šahanšah Jezdegerd III. (632–651), nakon 14 god. dugog ratovanja protiv Arapa (porazi kraj Kadisije 637. i kraj Nehavenda u Medeji 642) bio je konačno poražen, čime je nestala stara perz. država. → Iran
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: