portativ (od lat.), prijenosne orguljice koje su se u kasnom sr. vijeku upotrebljavale u procesijama i kućnom muziciranju. Svirač ih je držao na koljenima ili nosio, a mogao ih je postaviti na stol ili drugi prikladni dio namještaja. U XIV. st. u Italiji su ih zvali i organetto. Sastojao se od prizmatične (pačetvorinaste) kutije (škrinjice) u koju su bile usađene svirale (od tri reda) poredane po duljini. Tonski opseg glazbala imao je 1–2 oktave s najdubljim tonom između c1 i f1. Katkad je imao i bordunske svirale, za koje se postavljao posebni “bordunski toranj”. Tonovi su se proizvodili s pomoću malena mijeha što ga je svirač pokretao lijevom rukom dok bi desnom pritiskao tipke. Moglo se svirati samo jednoglasno, to jest portativ je bio samo melodijski instrument. Najstariji lik. prikaz potječe iz XII. st. Iz uporabe nestao u XVIII. st.