prelat (srednjovj. lat.), u Kat. crkvi, viši klerik (sve visoke službe crkv. hijerarhije, od biskupa do pape), koji obnaša redovitu duhovnu vlast. Naziv i za višega klerika koji obnaša vlast nad nekim područjem neovisno o biskupu (praelatus nullius), odn. za svećenika koji taj naslov dobije od Svete stolice, a da nema vlasti nad nekim područjem: apostolski protonotar, papinski počasni komornik i dr.