protureformacija, naziv nastao u protest. historiografiji za sva nastojanja Kat. crkve u obrani katolicizma i u ponovnom zauzimanju od reformatora zaposjednutih područja. Od XIX. st. pojam se u liberalnoj historiografiji i publicistici proširio na sveukupno razdoblje duhovnog, teol. i kult. djelovanja Kat. crkve od XVI. do XVIII. st., kao simbol nazadnoga naspram naprednoga. U novije su vrijeme kat. povjesničari raščlanili pojmove kat. obnove i protureformacijske djelatnosti (H. Jedin), što su danas ugl. svi prihvatili. P. stoga označava djelatnost Rima i kat. vladara u vjersko-polit. borbi s protest. vladarima i područjima od sred. XVI. do sred. XVII. st.