Josip Roglić
Roglić, Josip, hrvatski geograf (Župa Biokovska, 14. III. 1906 – Zagreb, 18. X. 1987). Diplomirao geografsko-geološke znanosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1930), gdje je i doktorirao (1934). Studirao u Strasbourgu, Montpellieru, Berlinu i Beču. Redoviti profesor zagrebačkoga Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (1946–76; 1947–48 dekan). Predavao u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Austriji i dr. Redoviti član JAZU od 1968. Godine 1947. inicirao obnavljanje Geografskoga društva Hrvatske (njegov predsjednik do 1962). Jedan od utemeljitelja Speleološkoga društva Hrvatske (osnovanog 1954). Potaknuo izdavanje časopisa Geografski horizont i Geografski glasnik. Bavio se proučavanjem krša, osobito njegovom geomorfologijom (na tom području svjetski poznat znanstvenik), prometnom geografijom, valorizacijom jadranske obale, proučavao procese litoralizacije i globalizacije, bavio se regionalnom problematikom. Objavio više od 150 znanstvenih i stručnih radova. Dobitnik Nagrade za životno djelo 1971. Važnija djela: Glacijalni tragovi na Biokovu (1931); Neki osnovni problemi krša (1956); Krš u Dolomitima (1958); Odnos morske razine i cirkulacije vode u kršu (1961); Geografsko izučavanje reljefa (1964); Litoralizacija i njeno značenje (1966); Geografski elementi i faktori (1959); Osnovi kartografije (1967); Autocesta Zagreb–Split (1971); Tunel kroz Učku (1971); Analiza prometno-geografskih prednosti riječkog pravca (1984).