Rudolf I. Habsburški, rimsko-njemački car (dvorac Limburg, kraj Sasbacha, 1. V. 1218 – Speyer, 15. VII. 1291). Sin grofa Albrechta IV. Habsburškog. Izabran za njemačkoga kralja 1273; iste godine okrunjen za cara u Aachenu. Članovima svoje obitelji dao u leno Austriju, Štajersku, Korušku, Kranjsku i Tirol (“austrijske nasljedne zemlje”). Porazio češkoga kralja → Otakara II. na Moravskom polju (1278). Suzbio samovolju lokalnih velikaša, uspostavio čvrstu središnju vlast i utro put moći habsburškoj dinastiji.