Seleukidi, helenistička dinastija, vladala od ←312. do ←64. pretežitim dijelom nekadašnje države Aleksandra III. Velikog. Utemeljio ju je Seleuk I. (vladao od ←312. do ←281), Aleksandrov vojskovođa. God. ←321. dobio na upravu Babilon; zauzeo Perziju, Mediju, Siriju i Malu Aziju te ←305/304. uzeo carski naslov i naziv Nikator (Pobjednik). Za Antioha I. Sotera (od ←280. do ←261) i Antioha II. Teosa (od ←261. do ←246) S. gube dio stečevine. Vode dugotrajne borbe s Ptolomejevićima. Za Antioha III. Velikog (od ←223. do ←187) država Seleukida djelomično se obnavlja u svojim prvotnim granicama. Poražen od Rima u Termopilama i kraj Magnezije (←190), Antioh III. gubi Malu Aziju te S. ostaje samo Sirija. Posljednjeg Seleukida, Antioha XIII., svrgnuo je Pompej ←64, a Sirija je postala rim. provincijom.