švedska gimnastika

švedska gimnastika, autohtoni sustav tjelesnog vježbanja koji se pod vodstvom Henrika Linga (1776–1839) počeo razvijati poč. XIX. st. Osnovni joj je cilj razvoj tijela s pomoću racionalnog vježbanja utemeljenoga na znanstv. osnovi. Ling je svaku vježbu analizirao s anatomskoga, fiziološkoga i biomehan. aspekta, kako bi utvrdio njezin utjecaj na organizam. Sat tjelesnog vježbanja sastojao se od pet dijelova. U prvomu su se izvodile strojeve vježbe. Zatim su slijedile jednostavne pripremne kretnje trupa, glave, nogu i ruku. Slijedila su osnovna vježbanja pri kojima se najviše istezala kralježnica, izvodile su se vježbe u visu, skokovi i vježbe disanja. U tzv. primijenjenom vježbanju davale su se igre, brzo hodanje, penjanje, bacanje, hrvanje ili kretanja uz glazbu. Sat je završavao vježbama za smirivanje. Unatoč stanovitoj krutosti i statičnosti, š. g. proširila se po cijelom svijetu. Ling je konstruirao različite sprave koje su u uporabi sve do danas (švedski stol, švedski sanduk, švedska klupa, švedske ljestve i dr.).